Marketing
Naslov je zdimio...
Ne mogu se sjetit nekog normalnog naslova... 
Stvarno je zdimio. Iz moje glave. Vjerojatno je i on poludio od 180 dicti, modula, bakterija i virusa, eseja iz hrvatskog i lirike,epike, drame i diskurzivnih tekstova. Jer sam danas samo o tome morala razmišljat.
Tako da sam se još jučer pozdravila s današnjim izlaskom, a i hladno je(puše neki ludi vjetar) i karolina ne ide u grad. I ona ima puno za učit. Samo se nadam da ne ću dobit neku lošu ocjenu... Taman sam lijepo krenula. Osim matematike, naravno.
Da ne pričam više izravno o školi...
U četvrtak je u Domu kulture održana Pjesma za valentinovo. 
To vam je priredba učenika naše škole i onda prvo ovi i z 3. i 4. razreda odglume koji skeč i njime najave pjesmu. Bilo je prilično zabavno, Helena je najbolje pjevala al je vrhunac bio nastup Spice Girlsa.Cure (i Rasta zamaskiran u jednu od njih) su otpjevale neku pjesmu s vrhunskom koreografijom. Svaka čast Rasti, Bernardi i Mirti i one 2 cure koje ne poznam. Bilo je urnebesno. A i čestitam onome tko je na projektor puštao slike... One četkice su bile za 10.
Ne znam samo koji je komentar Dajane i Jelene. Da pojasnim: cure su pjevale i iza je netko puštao neke ljubavne sličice i to, i onda se odjednom pojavila slika 2 četkice za zube. To je valjda trebalo biti slatko i l tak nešt jer je jedna četkica bila plava, a druga roza... Pa je to valjda trebalo predstavljat ljubav, al je bilo više smješno nego romantično... Ugl... Sutradan me moja razrednica, koja inače predaje hrvatski, u pola sata pitala zašt i ja nisam nastupala, a ja nisam znala šta da joj kažem... Tko je njoj rekao da sam ja htjela nastupiti-zajedno s Ajnom?!? I onda mi Maja kaže kak su joj to rekle ona i Marta kad su išle zajedno kući... Super... I tako smo Ajna i ja odlučile nastupiti sljedeće godine... Eto... Sramotit ću se i ja...Pozdrav razrednice i vama...
Sad sam gledala ono U susret Dori 2008. Pjesme su mi grozne. I izvođači. Kud Lanu ne volim inače tu ona još i vodi. Bolje da nastupa pa da ju gledam samo 3 minute, a ne da je tu cijelo vrijeme i da joj se jezik petlja... Ne znam ako ste vidjeli nastup Maje Šuput... Jel se to meni čini il je ono s njom stvarno Senka ili da kažem Fenka(nije lijepo rugat se al ona nije simpatična) iz Big Brothera s njom?!? Ja sam se tak iznenadila... Nisam ni znala da ona zna pjevat... Lijepo... Šteta što više nema pjesama koje ti se odmah svide i cijelo vrijeme navijaš da oni pobijede. Nema više Novkovića da nam napiše dobar tekst za Eurosong. Al nema veze.
Znate onu reklamu kad se ona mala igra s lutkama i kaže: "Hoćeš da ti nacrtam??" I kad mala nastavi sa svađom tih lutaka, jel vam ikad padne na pamet kak bi bilo da su to vaši roditelji?
Da tata zlostavlja mamu. Psihički i fizički. Samo me zanima kako ta djeca kasnije ostanu normalna. Ja sigurno ne bih bila normalna i vjerojatno bih završila kao propalitet ili kao neki lik iz knjige Mi djeca s kolodvora Zoo. I onda kad si jako, jako ljut na svoje, opet trebaš biti sretan jer su tu i normalni su, iako su te možda kaznili. U disfunkcionalnim obiteljim djeca su često zanemarena i rade bilo šta bez ikakvog nadzora. I ako si u kazni to je možda znak da ti obitelj funkcionira. Znači da vide šta radiš. I ako je to loše onda te kazne. Sva sreća meni se to ne događa al se moji znaju nekad naljutit , tj. ili mama ili tata. Nikad zajedno. Sva sreća. I onda sam sretna kad ih vidim da se i nakon toliko godina braka( 22. će biti ove godine) još uvijek vole i slažu.
I još nešto. Kako se osjećate kad prolazite kraj prosjaka? Nedavno sam bila u Zagrebu i tamo prosjaka ima puno, i kad sam izašla iz tramvaja punih ruku vrećica u kojima su tek kupljeni komadi odjeće, koji nisu baš jeftini, prvo što sam vidjela je bila nek žena koja sjedi na onom hladnom betonu u nekim dornjcima i traži malu pomoć. Preplavio me takav grozan osjećaj. Došlo mi je da dam sve te vrećice toj ženi. Neka to sve proda i kupi si nešto za pojesti i neka se ugrije negdje. Suze su mi skoro počele teći. Naravno ima i onih koji su varalice i traže novac za piće ili druge bespotrebne stvari, al teško mi je samo proći kraj nekoga tko se mora spustiti na tu razinu. I ako im nemam šta za dati, uvijek ih pogledam sažaljivo nastojeći da taj pogled pokaže neko razumijevanje iako im to ništa ne znači. Ima jedan čovjek koji radi kao smetlar kod nas u gradu i kojemu smo poklonili naš stari video kad smo smo mi kupili dvd. Dali smo mu i walkman kad mi je brat kupio discman. Dali smo mu i kazete da sluša i gleda. I sve je to ok, al kad mi mama priča kako ju svaki dan zaustavi na ulici da se zahvali i presretan je što ima neku zanimaciju kad dođe s posla. I toliko se veseli tim stvarima koje su danas već i zastarjele i koje rijetko tko koristi, meni bude tako žao. Užasno se osjećam. I onda kad me mama pita šta hoću za Uskrs odmah mi na pamet padaju neke ultra skupe stvari i onda se sjetim njega, i svih ljudi njemu sličnih, i svaki puta kažem ništa. Svejedno mi je. Kupi Emmi i Korini nešto, one su male.
I imam jedno pitanje koje stalno želim pitat prof. iz hrvatskog, a to je: Da je Duh recimo muškarac (jer je imenica duh muškog roda, i namjerno sam napisala velikim jer je u ovom slučaju to njegovo ime ) jel bi se njegova partnerica zvala Duša? To mi je neki dan palo na pamet i ne znam točan odgovor. Ako netko zna slobodno nek mi javi jer me to jako zanima.
I posjetite stranicu ngcentar jer ima dosta slika što je moj brat uslikao pa da vidite...
Opet besmislen post... nema veze. Dok pokazujem znakove života dobro sam. Volim vas sve...
Post je objavljen 16.02.2008. u 23:09 sati.