MEĐIMURJE
Piše: Božena Malekoci - Oletić
Ovo je vrijeme vatrogasnih skupština u dobrovoljnim vatrogasnim društvima u Međimurju. Na tim skupštinama često se čuju oni problemi koji tište vatrogasce, a kojih nema u dnevnom redu skupštine. Na nedavno održanoj skupštini DVD-a u Peklenici žalili su se na malu krizu unutar svog DVD-a, za koju su rekli da tišti i druge DVD-e.
Naime, članovi DVD-a vrlo teško usklađuju svoje radne obveze u firmama u kojima rade sa slobodnim vremenom potrebnim za rad u DVD-u. Dobrovoljni vatrogasci većinom su zaposleni u privatnim firmama gdje je radno vrijeme rastezljivo, ovisno o potrebama posla, a poslodavci prije svega trebaju voditi računa o svojim interesima, nema tu puno prostora kao u nekadašnjim društvenim poduzećima za društveno koristan rad. Naime, ni članovima dobrovoljnih vatrogasnih društava ni poslodavcima nitko ne nadoknađuje društveno koristan rad.
A potrebe za društveno korisnim radom, posebice kao što je ona vatrogasaca, od životne su važnosti za zajednicu, posebice sada kada živimo u vrijeme globalnog zatopljenja, zbog čega smo bili svjedoci i velikih poplava i požara. Da bi članovi DVD-a bili uvježbani i spremni na sve izazove, moraju biti uvježbani, a za uvježbavanje je potrebno vrijeme. U Međimurju se tradicija vatrogastva prenosila s oca na sina. Vrlo često su i po tri generacije iz jedne obitelji aktivne u okviru jednog DVD-a. Obitelji su se s pravom ponosile tom tradicijom jer je riječ o časnoj i plemenitoj aktivnosti.
Vrlo je malo potrebno da se tradicija ugasi. Dovoljno je da preskoči jednu generaciju i da se kontinuitet i tradicija prekine. A ponovno oživljavanje je teško i mukotrpno kad se jednom izgubi.
Primjer su neka mjesta u Međimurju koja su ostala bez svojih DVD-ova i gdje pokušaji oživljavanja jako teško idu. Situacija još nije dramatična. Statističke brojke o broju vatrogasaca to još ne pokazuju, potvrdili su nam to i Zlatko Orsag, predsjednik Vatrogasne zajednice Međimurske županije, i Ivan Krištofić, zapovjednik Vatrogasne zajednice Međimurske županije, ali se slažu da taj problem nedostatnoga slobodnog vremena za rad u DVD-ima postoji i da se društva s tim problemom u svom radu sreću, upravo zbog novog načina života i rada. Hoće li se taj trend produbljivati, ovisi o cijeloj zajednici. Hoćemo li kao društvo biti dovoljno zreli da ne dopustimo puzeće gašenje jedne plemenite tradicije. U tim nastojanjim mogao bi pomoći i zakonodavac, stimulirajući i poslodavce i dobrovoljne vatrogasce, posebice kad je riječ o njihovu odlasku na intervencije.
U vremenu kada se izgleda jedino razumije i poštuje jezik novca jedino je tako moguće bjelodano pokazati koliko vrijedi ono što nema cijenu. Solidarnost s drugima razumije se tek onda ako smo je doživjeli na vlastitoj koži. Ekstremne situacije kao što su štete od požara, poplava ili sličnih osobnih katastrofa ipak, srećom, doživljava manji broj ljudi koji onda iz svog primjera mogu cijeniti vrijednost solidarnosti vatrogasaca za druge.
S vatrogascima smo mjesecima suosjećali nakon kornatske tragedije, ali se vrijednost i značaj vatrogasaca ne bi smio svoditi na suosjećanje u katastrofama. Takav pristup umanjuju stvarni značaj vatrogasne tradicije i značaj u društvu. A baš taj značaj u društvu koje je posljednijih godina doživjelo promjene odrazilo se i na položaj dobrovoljnog vatrogastva u društvu. U tržišnim uvjetima sve pore društva funkcioniraju na interesnoj osnovi i puno je manje prostora za entuzijaste i dobrovoljni rad. Okolnosti u kojima ljudi žive i rade dramatično su se promijenile tako i za dobrovoljne vatrogasce.
Puno je manje vremena i mogućnosti za njihovo redovito sastajanje, vježbe, pa i redovne aktivnosti vezane u životu DVD-a nego što je to bilo ranije. Zbog toga je i velika odgovornost na zakonodavnim tijelima da i te okolnosti uzmu u obzir i na neki način potenciraju nastavak tradicije dobrovoljnog vatrogastva i čuvaju dignitet te časne i plemenite dobrovoljne aktivnosti. Međimurske novine
Post je objavljen 16.02.2008. u 10:29 sati.