trči,trči pred sudbinom koja ti je obilježila dlanove...
...preskoči rijeku,izgubi se...trči prema zalasku sunca,prati me...
...neokreči se...ne boj se...ja sam tvoj vladar,crni sotona,obračam se tebi,ne boj me se...ja sam zlo i patnja,sve lose na ovome svijetu,neću ti nista...gledao si me kako pužem,zato te se i bojim...izazivam te da napravis ono sto je od tebe bilo očekivano...tako,samo naprijed,zakorači i biti ćes beskonačan...nase duse su povezane tako tankim koncem,urezuje mi se svaki dan sve više i više...guši me tvoja dobrota...nisi bezgrešan...ali nešto u tebi daje mi do znanja da ti je ljubav najvažnija...u ovome prodanom svijetu...kako je moguće da ima još ljudi koji osječaju nešto što je zaboravljeno generacijama?...da je bar gospodin s tobom...ne okreči se...izbavit ću te iz patnje,ne okreči se...biti ćeš samnom bog podzemlja,čuvar vatrenih vrata...ali vrag ne djeli...vrag oduzima...sve sveto,sve ljepo,guta kao usisavač prašinu...bježi,bježi...gdje da got jesi,nači ću te...zašto me progoniš?makni se dalje,dalje od mene...nemogu se maknuti,kada mi zadaješ toliko boli...tko nam određuje sudbinu?...bog?...ne...proroci?...ne...sudbinu si određujemo sami...odlučio si poči putem ljubavi...sada ću te zgaziti...nemožeš me zgaziti...volim te...ti si mržnja,ti si bol,ja sam na drugoj strani...no man separate what we create...nemožeš me zgaziti...uništit ćeš se na taj način...smijem ti se...bježi,moj dragi sotona,što dalje od ovdje,čuj me,dragi sotono...volim te...nemoj se pitati...volim te...
Post je objavljen 16.02.2008. u 12:43 sati.