Marketing
O pripuzničkoj proizvodnji neprijatelja
Ako ne možeš argumentum, možeš toljagom. Stara je tehnika ljudi kojima smrdi svaka samonikla misao i svačiji nedajbože vlastitom glavom domišljeni stav. Oni koji se time koriste vole se zvući u toplinu nečijeg zadnjeg dijela i odatle škiljeći prozivati sve one koji se izvan prkna nađu, uvjereni da su oni vani samo zato što u prknu nema dovoljno mjesta. Oni toplinu svoje smradne pozicije smatraju toliko normalnom i svima poželjnom da im se čini krajnje normalnim zaključiti kako su svi oni koji se nisu dokopali te pozicije čisti luzeri, frustrirani gubitnici koji jarmaju i gunđaju jer se nisu okoristili barem sitnom milošću njihovih gospodara. O podaništvu, pripuznosti i gospodskim kastorima su ispisani tomovi knjiga i nije mi više do esejiziranja na tu temu, jer je riječ o likovima koji ne zaslužuju baš preveliku pozornost. Spominjem ih tek uzgred da ne bi pomislili kako nisu prepoznati.
U novom “Feralu” jedan od njih, kažu “izvor blizak Predsjedniku SDP-a” , misleći valjda da će se umiliti šefu stranke, ustvrdit će i to da sam “ogorčen Milanovićevom odlukom da čelno mjesto u saborskom Odboru za obitelj, mladež i šport- koju je u prošlom sazivu zauzimao on, Vidović – povjeri Milanki Opačić: gubitak tog položaja lišit će ga određenih materijalnih povlastica koje je uživao protekle četiri godine”.
Što se iz ovoga dade iščitati? Prvo da “izvor blizak Predsjedniku SDP-a”, smatra pod normalno da se može biti ogorčen zbog gubitka par sto kuna do te mjere da se atakira na Predsjednika stranke i gotovo da me razumije u toj ogorčenosti. Izvor blizak Predsjedniku SDP-a nema pojma npr. da uopće mogu postojati ljudi koji su zbog svojih uvjerenja i stavova npr. otišli u rat i obukli uniformu Hrvatske vojske, još u vrijeme dok se JNA šetala po Sisku, da postoje ljudi koji su pred ucjenom ili SDP ili posao, odbili ucjenu i prihvatili progonstvo iz rodnoga grada, da postoje ljudi koji su imali petlju bit jedan od petro SDP-ovaca u gradu u kojemu su svakodnevno ljudima letjele kuće i automobili u zrak jer nisu bili poćudni i još k tome nisu krili tu svoju nepoćudnost. Taj izvor ne zna da postoje takvi ljudi, jer druge mjeri isključivo mjerom svoje beznačajnosti i sitne pragmatičnosti.Za "izvor" je shvatljivo samo biti ogorčen zbog nešto kuna. Moralni profil takvoga “izvora bliskog predsjedniku SDP-a” nije na čast ni nama u SDP-u niti Predsjedniku. Ali bože moj, pa nismo ni mi SDP-ovci baš svi odreda ljudi posebna kova. I ja za tu ljudsku malenost imam razumijevanja.
I onako usput, da ne bude zabune: uz svo poštovanje prema mojim kolegama i kolegicama mislim da sam imao pravo očekivati da kao autor socijalne strategije SDP-a, mirovinske strategije SDP-a, kao inicijator donošenja Nacionalnih strategija i za obitelj i za mlade i za osobe s invaliditetom, autor nekoliko zakonskih projekata vezanih za socijalnu politiku, budem predložen za predsjednika Odbora za obitelj, mladež i sport. Ali nisam i sve OK! Ali vjerovati da sam toliko ogorčen da sam se zbog toga prometnuo u zakletog antimilanovićevca, totalna je budaleština koja bi trebala poslužiti pokušaju da me se diskvalificira čak i za nešto tako normalno, kao što je moj zahtjev da kao stranka, prije nego li krenemo dalje, utvrdimo jesmo li pobijedili ili izgubili na izborima. Doista opasan zahtjev!
Izvor se potrudio da prišaptava novinarima što je tko govorio na zatvorenoj sjednici, izvor si dozvoljava da javno blati svoje stranačke kolege, izvor svoje kolege proglašava unutrašnjim neprijateljima, izvor misli kako on ima monopol na govor o stranci, dok je svim drugima to zabranjeno. A izvor je Stranku samo rentirao za svoju mrvicu udijeljene milosti gospodara. Danas jednoga, a sutra nekog drugoga. Izvoru svejedno.
Post je objavljen 15.02.2008. u 18:35 sati.