Marketing
Dvi tri triske ili Sindrom Nema problema
Kaže blogerica L. -ne smijem pokazat slabost, jer ljudi misle da ću se objesit o njih a ionako jedva sami sebe nose.
Amen!
A bloger D. jednom je rekao I piškit ću, i kakit ću! što me oduševilo!!! U to ime!
Zato ja imam svoj blogić, di ću, kad mi dođe, izlit dušu. Jeftin psihić, samo 220 kuna na mjesec. Imam i dve tri triske koje ću dobit kad ne kažem šta mi je kad me dragi ljudi pitaju. Imam sreće, pa pitaju...
Danas na primjer, nisam bila dobro. Malo sam se podigla Smojinim draguljima, i na tome mu vječna hvala! Inače me neke vode nose. Promijenila sam se. Postala sam bezvoljna, riječi iz mene izlaze u nekoj zagropanoj formi...Ja sam pričalica koja voli šutjeti. Ja sam kontradikcija. Ne poistovjećujem se s ničim i s nikim. Ja sam ja, ponekad mi je previše buke, toliko da mi se vrti u glavi, pleše pred očima. Ponekad sam usamljena. Često smetam i sama sebi. Otkad nema ....nje....osjećam se beskorisno i još svakako. Izgubljeno.
Nema problema. Dobro sam. Sve je sjajno i predivno. MA DAJ! Loše sam danas. Eto. Nije mi pala kruna s glave. Loše sam često. A onda me nešto nasmije, nešto me razveseli i osjetim se normalna. Podsjetim se da i jesam normalna. I dozvoljeno je plakat i tražit mirni kutak, kao što je dozvoljen smijeh, poriv da zaplešem uz neku srcu dragu muziku, da zapjevam u kupaonici jer je tamo najbolja akustika u stanu....Sve je dozvoljeno, jer luda sam i normalna u zdravom fifti-fifti omjeru! Eto!
Taj Nema problema sindrom je opasan! Ne razgovarati je ludo! Bar ja mislim. Ako mislite da nemate nikoga tko će vas htjet čut...razmislite opet. Ne mora se pričat tri sata, samo se ne smije šutit. Ako stvarno nemate, pogledajte oko sebe. Oko nas su LJUDI. Nisu ništa bolji ni gori od nas. Koliko puta u hodu okrenem glavu da ne moram susrest nečiji pogled? Radim to i mislim si...a žašto to? Ne želim ljude oko sebe? Ne želim kontakt, pitanje "što je s njim/s njom?" Jednom sam u parku upitala ženu koja je sjedila na klupi i gorko plakala ako joj mogu pomoći. Ljudi su prolazili kraj nje kao da je nema. Nije bilo ljepo iskustvo, jer su me njene pogrde pratile dok god sam joj bila u vidokrugu. Iza sebe sam čula kako jedna žena komentira kako je sretna da nije ona prišla starici kao ja. A ja znam, da nisam zastala, zacrnila bih sama sebe. Možda je bila očajna ili bolesna. No moglo se dogoditi da je bila spremna prihvatiti pomoć ako ju netko ponudi. Smijem se kad se toga sjetim, i nije mi žao.
Nema problema.
Moš' mislit!!! Ne kukam ja, samo priznam. Ima problema. Ko pljeve. Pa šta! Nisam ja jedina koja ima problema, niti sam jedina koja će dić guzicu i pokušat ih rješavat kako najbolje znam. Malo blagosti sama prema sebi mogla bi s vremena na vrijeme prakticirat.
Nema problema stav je ok ponekad. Nećeš zaustavit tetu na ulici i ispričat joj sve o sebi u deveto koljeno. Ali kad Nema problema zadre u prisnije vode, one obiteljske i prijateljske...onda IMA PROBLEMA. A kada Nema problema zadre u vlastitu svijest, kad čovjek sam sebe počne trenirat i uvjeravat u Nema problema...Onda postaje gadno. Jer svaka fifti-fifti osoba ima problema. Ako zanemarujemo svoje strahove, tuge, boli, jade itd. počet će se buniti ! Tako ja mislim. Laganje samome sebi nije dugotrajna ljekarija. Od nje čovjek samo oboli još više, a onda se može i tako jebeno izgubit, jer se zapetlja...ne može se više nać! Ne znaš više što te muči, jer se zapetljalo i pomiješalo sve. Pitaš se gdje je kvragu sve pošlo krivo? I kako sad sebe i svoj život dovest u red? Zato ja mislim da je bolje rješavat stvari kako naiđu, pa kako god neugodne bile. Nisam našla dobar posao? Dabome da me to tišti! Tko ne sanja o poslu gdje će uživat u dobroj atmosferi, ispunjavat sve svoje potencijale i rasti...i još za to bit pristojno plaćen! Ha! A eto, nema sad, možda jednom. Eto, to je jedan od mojih problemosa. Drugi je nespavanje i to što mi nedostaje očajno. Treći...ima ih. A ipak ide nekako. Ali nije da Nema problema.
Nema problema može dovest do ozbiljnih posljedica. Recimo, trčiš za novcem i zaradom, jer moraš gradit život za sebe i obitelj. To što se članovi obitelji ni ne vide ni ne čuju mjesecima iako žive u istoj kući....ma Nema problema! I to što, dok se tako juri djeca odrastaju takoreć sama, Nema problema. I to što ne znaš što rade i o čemu razmišljaju - pogodili smo - Nema problema. A kad u jednom danu sranje pukne, da oprosti nježna duša, ne shvaća čovjek kako sad, odjedno Ima problema!? Od kud su došli? Ko je kriv?!
Za velike probleme koje ne znamo objasnit, mislim da je prečesto kriv Sindrom Nema problema.
Nije problem sramota. Sramota je ignorirat ga dok se ne nakupi toliko istih da više ne znaš koji je vrag....
I zato, blogerice L. samo ti pokaži slabost! I sretan nam četvrtak!
P.S. nije da se vaga skriva od mene! Ko teti na slici. Skrivam se ja od vage, brižno ju zaobilazim! 
Ovako to radimo na otoku. besplatno.
Ovako se to radi na havajima. za grdnu lovu.
Moram još slika stavit...moraaam 
Nisam u stanju stat kad počnem! SOMEBODY STOP ME!!!
Post je objavljen 15.02.2008. u 00:55 sati.