Cristian Vogel (Station55, Tresor)
,pot313.blog.hr" />

Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/pot313

Marketing

Cristian Vogel (Station55, Tresor)

"I've been through many philosophies and ideologies," … "When I was a student it was all 'let's do acid', but now, considering the problems facing the planet, like the energy crisis, I think differently. You can't change the world but you can have your eyes open. I've tried to maintain a lot of my ideas and right now I feel stable. I have a good idea of how much I want out of the industry. With all the stuff I'm doing at the moment I feel completely balanced... and completely knackered."… Sound Matters: Cristian Vogel (Clash, 2005)

cristian vogel

Cristian Vogel je još jedno od poznatijih i cjenjenijih imena na polju eksperimentalnog techna. Kao jedan od pionira takvog zvuka poznat je u svijetskim razmjerima, a kao kompozitora i producenta prepoznaju ga po njegovim eksperimentalnim live i dj nastupima. Također je jedan od rijetkih techno producenata koji su u stanju kombinirati svoj, vrlo jedinstveni, eksperimentalni stil s plesnim grooveom što rezultira neobičnom, ali ipak plesnom glazbom. Do sada je on bio jedan od glavnih opskrbljivača tržišta elektronske glazbe takvim zvukom čime je učinio techno još zanimljivijim. Isto tako valja spomenuti kako Vogel ima glazbeno fakultetsko obrazovanje, što baš i nije uobičajeno među njegovim kolegama. Do sada je, uglavnom pod svojim imenom, izdao nekoliko albuma i mnoštvo drugih izdanja na poznatim labelima kao što su Tresor, Novamute ili Mille Plateaux. Uz sve to pokrenuo je i svoja četri labela, Mosquito, Station 55 Records, Rise Robots Rise Records i Sleep Debt Records. U dosadašnjoj karijeri je produkcijski ili na masteringu surađivao s imenima kao što su Radiohead, Juan Atkins, Panico, Astrud, Chicks on Speed, No Heads, Badly Drawn Boy, Super_Collider, Maximo Park, Las Perras del Infierno, Virüs, Scratch Massive, Cane141.

Rođen je u Čileu 1972. godine, odrastao u Velikoj Britaniji, a danas živi i radi u Barceloni. U Veliku Britaniju se sa svojom obitelji doselio kasnih sedamdesetih, gdje su pobijegli od diktatorskog Pinochetovog režima koji je tada vladao u Čileu. Njegova opčinjenost glazbom datira još iz razdoblja djetinjstva koje je proveo zanimajući se za nju. Kasnih osamdesetih je počeo eksperimentirati sa skladanjem, a početkom devedesetih postaje dio Cabbage Head kolektiva čiji je član bio i Si Begg. Prve Si Beggove demo snike su uvelike doprinjele Vogelovom razvoju kao glazbenika. Za razliku od mnogih njegovih kolega Vogela je opčinjenost elektronskom glazbom 1992. godine odvela na studij “20th Century Music” pri Sussex sveučilištu u Brightonu gdje je kasnije diplomirao pod mentorstvom britanskih kompozitora Johnathan Harveya i Martin Butlera.

Eksperimentirajući s glazbom Vogel se brzo probio kada su neki njegovi radovi nekako procurili u tada underground techno scenu. Prvo je bio zapažen od strane Luke Slatera koji je tada bio poznati bringhtonski glazbenik, dj i voditelj dućana s pločama. Preko njega su Vogelovo ime i rad dospjeli do ušiju Dave Clarkea. Nakon kratkog poznanstva Vogel i Clarke izdaju zajednički “Infra” EP za Clarkeov Magnetic North label (rujan 1993.). Ploču su snimili u studiju sveučilišta Sussex. Stvar "Sub-Version" je postigla veliki uspijeh u Europi i Americi. Ta je ploča za Vogela bila veliki izlazak u svjet techna i s njom je napravio svoj prvi proboj na techno scenu.

Iduća godina (1994.) je bila godina kada se stvari vezane uz Christiana, a i techno uopće, počinju brže odvijati. U rano ljeto te godine izdaje zadnje izdanje (“Lambada”) za Dave Clarkeov label Magnetic North. Nakon njega on i Dave Clarke odlaze različitim putevima. “Lambada” je ploča na kojoj se osjeti jak utjecaj Detroita (Mills, Hood, UR), ali i sada prepoznatljive Vogelove uvrnute techno vizije. To ljeto je Vogel dignuo svoje glazbeno izražavanje na jednu višu razinu. Želeći promicati svoju viziju techna pokrenuo je Mossquito label, a zbog određenog zasićenja na brightonskoj sceni zbog prevelikog broja dj-a koji su puštali jednu te istu glazbu počeo je održavati svoje klupske večeri “The Box” u Brightonu želeći time ojačati techno scenu u gradu, a ujedno kroz njih predstavljati svoju ideju što je to zapravo techno.

Nije na odmet spomenuti kako je u tom razdoblju, na početku svoje karijere, Neil Landstrumm imao dosta koristi od poznanstva s Cristian Vogelom. Nedugo nakon početka rada u klubu Sativi Landstrumm je počeo izdavati na Vogelovom labelu Mosquito gdje je do sada izdao nekoliko EPa. Njih dva su, također na Mosquitu, izdavali i zajedničku produkciju pod pseudonimom Blue Arsed Fly, te im je upravo pod tim imenom bilo prvo zajedničko izdanje “Starfish / Responder” iz 1994. godine. Vogel je pokrenuo label Mosquito uz pomoć Si Begga, a sam label je do sada stekao dobar ugled u svijetu elektronske glazbe. Na njemu su do sada izdavala imena kao što su: Neil Landstrumm, Tobias Schmidt, Justin Berkovi, Jamie Lidell, Ibrahim Alfa, Si Begg, Stewart Walker, Dave Tarrida i naravno sam Cristian Vogel.

U studenom 1994. godine je izdao album “Beginning to Understand” za Mille Plateaux koji je inače bio podružnica poznatog njemačkog labela Force Inc.. Album pokazuje tadašnju Vogelovu viziju eksperimentalnog danceflooru okrenutog techna. U istom je razdoblju izdao još neke ploče za Force Inc., Ferox Records i svoj Mossquito label, te nešto u suradnji s Si Beggom pod imenom Inevitable Technology i, kao što sam već spomenuo, u suradnji s Neil Landstrummom pod imenom Blue Arsed Fly.

“I'm going through a back-to-mid-nineties Chitown jacking phase. I'm always checking out what Neil Landstrumm is doing, what Jason from House Of Fix is up to. I prefer techno that’s perfectly in tune with an authentic freak attitude, I don't like the eastern-toy-hammer-puke-rush or plastic-crap-house or self-absorbed-pseudo-hypnosis music. Sets I heard recently that have turned me on gotta be DJ Miki B from Zurich and also DJ Justin Harris from London.” … CRISTIAN VOGEL Interview 2005. for themilkfactory.co.uk ::::::

Dobro prihvaćena izdanja za njemačke labele su označila početak jednog posebnog odnosa Vogela i njemačke techno scene, a njegov dotadašnji rad je bio odlično prihvaćen i cijenjen u toj zemlji. Recimo, oba izdanja koja je Vogel izdao na Force Inc. su se našla na prvom mjestu Frontpageove top ljestvice. S takvim ugledom u njemačkoj postao je prvi britanski umjetnik koji je nešto izdao za berlinski Tresor, dom najkvalitetnijeg techna na tlu Europe. Bio je to album “Absolute time” (Tresor022) koji je izašao u proljeće 1995. godine . To je bio drugačiji uradak od onog na Mille Plateauxu. Puno više je usredotočen na istraživanje mogućnosti plesnih podija, gdje se strukture stvari albuma poklapaju jedna s drugom čineći ih izvrsnim materijalom za neki dj set.

Svoj odlično prihvaćeni rad je nastavio izdavanjem novog albuma, također na Tresoru. Bio je to album “Body Mapping” (Tresor045.). Njegovo dj iskustvo se osjeti na svakoj stvari albuma, a tekstura stvari su kompleksne i jedinstvene s inovativnim efektima. Ovo izdanje ima širu uporabu, može ga se slušati doma, u krevetu, u autu, na bilo kojem drugom mjestu i odlično će se uklopiti u okruženje. Brzina stvari se kreće između 140 i 150 bpma s izuzetkom jedne sporije stvari.

Iste godine (1995), u studenom, Vogel je imao i svoj prvi nastup kod John Peela (R.I.P), koji je konstantno podupirao Vogelovu glazbu. Kasnije je “The Session” stvar uvrštena na “Brighton's Solid” ploču, te na Vogelov slijedeći ambijentalni, apstraktno eksperimentalni techno album "Specific Momentific" (MP 027 LP - Mille Plateaux, 1996).

Naslovom svog slijedećeg uratka je iskazao određeno nezadovoljstvo stanjem na sceni. Album je također izdan 1996. godine i zvao se "All Music Has Come To An End" (Tresor 66). Bio je natopljen gorčinom, te je kroz njega srušio, do tada, ustaljenu strukturu stvari koristeći novu formulu stvaranja. Album je putovanje u Cristianovu stvarnost, način razmišljanja i ponašanja. Na njemu ima svega i svačega, od techno/house do trippy, electro i hip hop utjecaja.

U idućem razdoblju je izdao par ploča za različite labele (Primevil, Solid Recordings, Sativae), te se, uz produciranje, puno više posvetio djingu. Također je 1997. pokrenuo No Future organizaciju želeći osigurati sebi, a i nekim drugim nadarenim glazbenicima infrastrukturu koja bi im olakšala rad.

Iduću godinu (1998.) je obilježilo Vogelovo drugo gostovanje kod John Peela (R.I.P) i studijska suradnja s No Future pridošlicom, Jamie Lidellom. Lidell i Vogel su zajedno izvodili live nastupe, te su 1998. izdali jednu ploču za Loaded Records, a 1999. godine album “Head On”, također za Loaded. S ovim albumom su pomaknuli glazbene granice, ali unatoč njihovoj eksperimentalnosti istodobno zadržavaju zanimljivost. Tu svoju produkcijsku i live suradnju izvode pod imenom Super Collider. Projekt je mješavina je Lidellovog pjevušenja i specifičnog Vogelovog ambijentalnog zvučnog okruženja koje stvara nekakvu monotonu atmosferu. Radom pod ovim imenom unose dozu živosti na eksperimentalnu scenu.

“We both know that experimental music generally is pretty unaccepted on the whole, but ironically it’s completely necessary to the progress of all music. I mean, if people aren’t pushing edges forward, then what’s gonna happen?” …Cristian Vogel With DJ Frigid and the Best of Chris Cunningham presentation at Usine C on Saturday,

Pod tim imenom su njih dvojica do sada izdala 2 albuma, “Raw Digits” (2002., Rise Robot Rise) i “Head On” (1999., Loaded Records), te nekoliko ep-a za različite labele. Težeći promjenama i nečemu svježem u te albume su ugradili, svaki od njih dva, svoje osobne vizije i ideje o glazbi. Upravo iz takve potrebe za izdavanja alternativnijeg zvuka, nego što je recimo bio zvuk labela Mosquito, Vogel je pokrenuo label Rise Robots Rise. Za pokretanje ovakvog labela se najviše javila potreba kada je s projektom Super Collider trebao izdati već spomenuti album “Raw Digits” (2002.).

Prije toga, 2000. godine, Vogel je otvorio online shop na adresi no-future.com, preselio je svoj studio i izdao album za Tresor, “Busca Invisibles” (Tresor.110). Ovaj album je njegov šesti solo album i više je ritmičniji, te otvoreniji plesnim podijima nego prethodni. Album isijava ono što u biti Vogel jest i ono što je njegovoj glazbenoj pozadini; funk, soul, jazz, čudni zvukovi i nemilosrdni groove. Njime definira svoj posebni stil, a neki ga spominju kao i njegovim najboljim dosadašnjim izdanjem.

"I've always experimented," … "I've always been into fucking with machines, trying to make them squeak and bleep." … Sound Matters: Cristian Vogel (Clash, 2005)

U isto vrijeme Nova Mute je izdala njegov slijedeći solo album, “Rescate 137”, koji je isproduciran u njegovom brightonskom studiju, a naslov je preuzet od jedne čileanske plaže. Album se od početka do kraja razvija i prolazi kroz mnoštvo stilova. Sa slijedećim albumom, “Dungeon Master” (Tresor.192) iz 2002. godine, se vraća na svoj specifični stil. Taj album je izdan kao vinil te kao cd izdanje. Cd je izašao na ljeto 2002. godine kao dvostruko izdanje. Na prvom cd-u se nalaze sve stvari kao na vinyl izdanju jedna bonus stvar koja do tada nije bila nigdje objavljena. Drugi cd sadrži “Cristian Vogel LIVE PA SOLO”. Stvari s tog livea do sada se nikada nisu mogle čuti u takvoj live izvedbi. Live je izvorno snimljen 2001 godine i sadrži njegove najbolje stvari ("Shoe Renounced Soul", "Body Mapping", "They Bought You At The Party" …).

Vogel trenutno živi i radi Barceloni, točnije dijelu Barcelone zvanom Poble Nou. Tamo mu se nalazi studio imena “Station 55” kojeg je sam opremio i instalirao 2005. godine. U studiju kao glavni producenti surađuju on i Joe Robinson. Isprva je Studio55 zamišljen samo kao studio, a tek kasnije se javila potreba za pokretanjem i pripadajućeg labela. Kasnije pokrenuti Station 55 Records je nezavisni label koji je nastao kao evolucijski slijed Rise Robots Rise Recordsa koji je prestao s radom 2004. godine. Takva struktura organizacije je omogućila Vogelu jedinstvene suradnje i eksperimentiranja na studijskoj razini, što je kasnije stvaralo platformu za daljne produkcijske i mastering suradnje.

Iste godine, kada je pokrenut label “Station 55”, na NovaMute mu je izašao i istoimeni album. Njime se možda udaljio od svojih techno korijena i iako na prvi pogled netipičan može se reći kako je to ipak prepoznatljivi Vogelov artwork; neumjeren, proturječan, čudan, ali i zabavan s dosta apstraktnog zvučnog okruženja, kompleksnih tematika i sci-fi elemenata.

"I guess [the album] is similar in some ways to my last one Rescate 137," … "It's more similar to that than to previous albums anyway. I tried to write songs this time though, and to take a long time writing them, to follow through with ideas. I don't think I'm a good enough artist to know what I intend to do from the beginning. I tend to finish something and then learn what I've done in retrospect rather than know beforehand. Even now I'm not certain what I've created."… Sound Matters: Cristian Vogel (Clash, 2005)

“This might be a potential future for this kind of music. You may dance to it, but be aware of its fragility, its loose structure. It sounds like being on the edge of falling apart any moment. “ …Christian Vogel

Inspiriran glazbom na after partyima 2005. godine je pokrenuo label Sleep Debt s jedinom namjerom kako bi na njemu izdavao upravo takvu glazbu koja bi bila odlična za after partye. Kroz godine rada kao dj osjetio je i spoznao kakav je točno tip zvuka i groovea potreban djima kako bi se party ujutro nastavio u dobrom zvučnom okruženju i na dobroj razini zabave. Znači nešto što nije agresivno, ali i ne nešto što je dosadno. Do sada su na Sleep Debtu izdavali Dave Tarrida, Black E, Spandex i Intercooler.

“Sleep Debt is a label that needed to happen because I'm still out there on the road hearing underground music and playing it. It’s important to keep in touch with the scene that you're coming from, to give something back, without trying to prove anything.“… CRISTIAN VOGEL Interview 2005. for themilkfactory.co.uk

Nije na odmet spomenuti kako je Vogel od 2001. godine počeo raditi kao mix majstor i album producent za grupe kao što su Chicks On Speed, Las Perras del Infierno, Scratch Massiv ili pak underground punk rockere Panico. Također, 2003. godine se posvetio i electro-akustičnoj kompoziciji snimajući neke materijale za švicarskog koreografa Gilles Joblina koji su kasnije bili izvođeni po kazalištima u raznim gradovima (Lisbon, Geneve …). Sudjelovao je i na mnogim drugim art projektima s poznatim multi-media izvođačima; Roland Olbeterov “Sound Cluster” za Sonar Barcelona 2003, zatim nešto za jedan montrealski muzej (2003. godine) i još za neke druge projekte što u konačnici pokazuje njegovu širinu i otvorenost prema raznim idejama i suradnjama među kojima je i već spomenuti Black E, projekt iza kojeg stoje on i Ben Mallot.

Zadnje od njega što se može čuti je “Music For The Creations Of Gilles Jobin” (2xCD), te Wear This World Out (CD) projekta Night Of The Brain iza kojeg se kriju Merche Blasco, Cristian Vogel, Cristobal Massis i Mike Hermann. Oba izdanja su izašla na Station55 labelu 2007. godine. Zatim, tu je i njegov zadnji album "The Never Engine" (Tresor231) kojeg je izdao za Tresor, također 2007. godine.

”I guess working solo is the longest lasting role, if that makes sense. Collaborations involve another set of people, and so depend upon many factors to continue. I enjoy studio work most, and studio work with other artists is my most favourite and most satisfying. I love creating music, and doing that with someone else to vibe off and to inject ideas into the mix is the bees knees. “… CRISTIAN VOGEL Interview 2005. for themilkfactory.co.uk ::::::

www.no-future.com
cristianvogel.stumm-network.com

Diskografija:

Intervjui:
CRISTIAN VOGEL Interview 2005. for themilkfactory.co.uk ::::::
ONWARD CRISTIAN SOLDIERS beatmag.net
Funky techno “mentalists” Super_Collider tear techno a new one by RAF KATIGBAK

---> ---> Cristian Vogel sets <--- <---

Post je objavljen 14.02.2008. u 21:52 sati.