Hrvatske vlasti mogu, ako baš žele, biti sasvim zadovoljne Godišnjim izvještajem Reportera bez granica (RSF). Istina, Hrvatska je opet svrstana u skupinu balkanskih zemalja, ali RSF je ovom zgodom na Balkan vratio i Sloveniju. Za Hrvatsku se navodi »tek« jedan negativan slučaj. Onaj novinara Željka Peratovića koji je jesenas uhićen zato što je na svom blogu objavio dokumente s oznakom tajnosti, a te iste dokumente neki drugi mediji objavili su znatno prije Peratovića. Što je zapravo cijeli taj slučaj, koji još nema pravosudni epilog, tek ćemo vidjeti: ili je riječ o nečijoj znatnoj političkoj gluposti ili je, pak, riječ o ekstremnoj policijskoj bedastoći. Što god da bilo, zasad su svi koji su kašu (jedinu zbog koje RSF proziva Hrvatsku) zakuhali, prošli lišo. Jedino još Peratović ne zna hoće li i on proći lišo.
Političari u Hrvatskoj se danas neće tek tako odlučiti proganjati nekog novinara i tu je situacija znatno poboljšana usporedimo li stanje s onim otprije nekoliko godina. Istina, slučaj Joška Podbevšeka koji je mjesto ravnatelja POA-e nakon što je prije četiri godine stvorio »slučaj Helene Puljiz«, a kojega je ista država koja ga je smjenila odlično uhljebila u Janafu baš i ne budi nadu u to da se politička odgovornost povećava, a politička neodgovornost kažnjava.
Danas je ponajveći problem novinara u Hrvatskoj sve prisutnija zatvorenost tijela javne uprave na svim razinama. Naprosto, informacije i podatci koji ni po čemu nisu tajni, počesto su teško dostupni. Umjesto da informaciju dobiju brzo, novinari ponekad i tjednima čekaju da bi im se neki činovnik zadužen za odnose s javnošću javio s odgovorom na upit. Umjesto otvorenosti i proničnosti, vlasti bivaju sve zatvorenije i tajnovitije.
Novi list, ČETVRTAK, 14.2.2008.
Hvala kolegi Ponošu, a zahvaljujem se i Radiju 101 što je o izvještaju RSF-a dao vijest te VOA-i koja je također zapazila da Reporteri bez granica ne prepuštaju zaboravu moj slučaj.
Jučerašnji je dan obilježila još jedna vesela vijest usko povezana s ovim.
Vinko Sindičić za ubojstvo Đurekovića tereti i Perkovića
- MÜNCHEN - Vinko Sindičić, jedan od glavnih likvidatora Službe državne sigurnosti bivše Jugoslavije, u Njemačkoj je postao krunski svjedok optužbe u slučaju ubojstva Stjepana Đurekovića 1983. godine kod Münchena. Pritom nije teretio samo optuženog Krunoslava Pratesa, nego i Josipa Perkovića kao organizatora.
Prije nego što je dao detaljan iskaz o ovoj, ali i nizu drugih Udbinih likvidacija, Sindičić je sklopio nagodbu s njemačkim vlastima i ušao u Savezni program zaštite svjedoka. Potvrđeno nam je to iz visokih njemačkih pravosudnih krugova, a isto se dalo zaključiti i na prvoj raspravi u ponovljenom suđenju optuženom Krunoslavu Pratesu na Visokom zemaljskom sudu u Münchenu.
Pratesa se tereti da je pomogao u likvidaciji. Optuženi je dobio upozorenje suca da mu je bolje da sve prizna. Savezni tužitelj pročitao je optužnicu kojom se Pratesa tereti da je pomogao u likvidaciji na način da je svom nadređenom u SDB-u Josipu Perkoviću dao ključ tiskare u Wolfratshausenu u kojoj su ubojice dočekale Đurekovića. Prije nego što je Prates počeo iznositi svoju obranu, predsjednik sudskog vijeća prof. dr. von Heintschel-Heinegg dao je Pratesu jasno upozorenje kako bi za njega možda bilo bolje da sve prizna.
- Nakon što je svjedok Sindičić dao iskaz, izdan je nalog za vaše uhićenje jer vas je svjedok teško teretio. Ako Sindičić svoje tvrdnje iznese i pred ovim vijećem i ako ih budemo smatrali vjerodostojnima, za ovo vijeće možda više ne bi došla u obzir osuda samo za pomaganje izvršiteljima ubojstva, nego možda i za sudjelovanje u Đurekovićevu ubojstvu.
Krunoslav PratesTo bi ujedno značilo i mogućnost izricanja bitno veće kazne, koju bi vaše priznanje moglo dosta ublažiti. No, budući da ne znamo što se sve može dogoditi u ovom postupku, ne želim vam ništa nametnuti i možete se, naravno, braniti kako želite - rekao je predsjedavajući sudac Pratesu.
Osim toga, napomenuo je Pratesu kako ima mogućnost, ako smatra da bi se našao u životnoj opasnosti, obratiti se tužiteljstvu te i sam možda ući u program zaštite svjedoka.
Međutim, Prates je ostao pri svojoj ranije iznesenoj obrani u kojoj je potvrdio da je surađivao s Perkovićem i izvještavao ga o radu istaknutih emigranata u ovom dijelu Njemačke, ali je izričito negirao da je znao za likvidaciju Đurekovića.
Akcija SOA-e da spriječi nove dokaze u slučaju Prates-Perković tako što je agent Tomislav Milčić nakon ne dostavljanja dosjea UDBA-e o ubojstvima njemačkim istražiteljima unaprijeđen u kabinet ravnatelja SOA-e, kada mu je i supruga zaposlena u SOA-i, a nakon čega je dobio zadatak voditi tim koji će voditi specijalni rat protiv autora ovoga bloga, čini se, propala je. Ni predsjednik Stjepan Mesić koji se višekratno zauzeo za neprocesuiranje zločina komunizma, više ne može mirno spavati.