O ovom nakon dugo vremena baš MORAM pisati...
Naime...
Zašto si došla,
a ja te nisam zvao.
Ja nikada ne zovem
usamljenost,
ona mi dodje sama.
Nezvani gost donese
ponekad više radosti.
Zašto si došla,
a ja te nisam zvao.
I kad te ne zovem,
ne znači da te čekam.
Udji, kad si već tu
gostima ne zatvaram vrata.
Muškarac je uvijek nekog
željan, i sam.
I on uvijek sanja.
Udji slobodno kad
već ne čekaš
da te pozovem unutra.
A ima ih koji će reći
da smo starinska djeca
što namjerniku s puta
iznose kruh i sol...
A sve je novo u meni...
u ove dane snova
ja ništa nemam
sem želje da život bude
dolinom topline ljudske
put njihov respleteni
kojim dolaziš i ti,
nezvani gost.
Znate već: morao sam...
Post je objavljen 13.02.2008. u 22:38 sati.