Hrvatska pravosudna hidra uvrnula je pipke i eto je sad kako mazi vlastitu korumpiranu utrobu.
Županijski sud u Zagrebu, u žalbenom postupku kojeg je pokrenuo autor ovih redaka, još je tamo 19. studenog prošle godine PRAVOMOĆNO, po sucu pojedincu Slavici Garac, rješio da se u RH priznaje presuda o razvodu braka izmedju supružnika Čučić donesena 10. ožujka 2006. u Limogesu, Francuska. Stranke su tu odluku primile tek ovih dana, tri mjeseca kasnije!!!
Za one koji vole pravosudne smicalice evo par natuknica za pametnije čitanje:
Čučić je osporavao presudu o razvodu donesenoj u Francuskoj zbog toga što je prema važećim hrvatskim propisima za razvod njegova braka s Magali Boers hrvatski sud imao isključivu nadležnost, zato što je pravomoćnom odlukom i francuski sud još 18. veljače 2003. odlučio da se brak ima razvesti u Hrvatskoj (i da djeca moraju biti kod oca) i zato što su hrvatske institucije već počele postupanje po tužbi za razvod braka još 2003., ali su je obustavile nakon što je Magali Boers ocu Ljubomiru Čučići drugi put otela djecu i, jasno, zatražila razvod u Francuskoj.
Dva puta nakon toga Čučić vraća svoje kćeri u Hrvatsku, gdje moraju biti, dva puta ih hrvatska pravosudna birokracija nezakonito, uz nevidjen progon njihova oca, vraća u Francusku. Čučić tuži sve koji su višekratno deportirali njegove kćeri u drugu državu, ponovo pokreće sudski postupak za dodjelu djece, ulaže ponovo tužbu za razvod braka itd. Hrvatski sudovi, osim, dakako, odmazde prema ocu koji želi svoju djecu u svojoj zemlji, opstruiraju sve te postupke (jer što će se oni baviti rastavom braka koja je tako silno komplicirana) i najzad donose solomonsko rješenje: priznat ćemo francuske sudske odluke, makar i protupravno, samo da taj vrći krumpir maknemo što dalje od sebe.
Logika je jednostavna: time peru ruke svi oni koji su u lancu ovog neobičnog slučaja uprljali ruke, tako se pretežak teret odlučivanja o sudbini hrvatske djece prepušta drugoj državi i tako se, najzad, Čučić upućuje da sve svoje probleme rješava u Francuskoj. Jer, Hrvatska ne želi njegovu djecu, a njega samoga želi jedino u zatvoru gdje će biti kuš!
Sada me zanima samo jedno: bi li hrvatski revni činovnici postupali jednako tako da su recimo djeca trebala završiti u Srbiji, primjerice, a ne u Francuskoj. Ili, još bolje, bi li bivša yu država, na isti način deportirala svoju djecu u istu tu Francusku?
Ove dvije usporedbe nisu bez vraga. Od prve otmice djece i njihova odvodjenja u Francusku, a tome ima više od pet godina, Hrvatska niti u jednom postupku (bilo ih je barem dvadesetak) nije ustala u obranu prava svoje djece na svoju domovinu, jezik i kulkturu. Kapitulantski, dodvornički mentalitet kojim je protkana vlastodržačka ekipa u Hrvatskoj čini sve da joj se, bože moj, ne zamjeri što se ne ponaša europski. Tako, eto, dajmo Europi i našu djecu samo da nam štogod ne zamjeri. I vidite, sve je bilo dobro dok je Čučić živio u Francuskoj i nije talaso ovdje u Hrvatskoj. No čim je poželio imati svoju djecu tu u zemlji gdje su rodjena, u hipu se organizira potjera za njima, u hipu se donosi odluka da on mora u zatvor, u hipu se priznaje sudska odluka o razvodu iz Francuske. Svi koji su zakuhali ovu prljavu priču, amnestirani su via facti. Ustavna tužba koja će ovih dana krenuti put Ustavnog suda RH, tu vjerojatno ništa neće promijeniti: osim činjenice da će o tome najzad odlučivati Strasbourg.
Umjesto da vam obrazlažem kako je sutkinja Županijskog suda u Zagrebu obrazložila svoju odluku o priznanju strane sudske presude (jer kada nešto hoćete napraviti po svome, naći ćete način, zar ne), skloniji sam ovdje citirati jedan dopis koji je Magali Boers Čučić tamo u siječnju 2003. dok se skrivala sa kćerima u Francuskoj dobila od svojeg odvjetnika Milovoja Žugića (dopis je na engleskom, citiram ovjereni prijevod sudskog tumača):
"Gospođo Magali, u svezi s Vašim razvodom i ratifikacijom u Hrvatskoj, ako je g. Čučić hrvatski građanin i ako ima stalno prebivalište u Hrvatskoj, hrvatski sudovi imaju isključivu nadležnost - što znači da se jedino možete razvesti u Hrvatskoj. U stvari, Vi se možete razvesti i na nekom drugom mjestu (napr. U Francuskoj), ali ta odluka neće biti priznata u Hrvatskoj. Prema hrvatskom zakonu još uvijek ćete biti muž i žena. Zakon je u tom smislu vrlo eksplicitan i ne dopušta nikakvu drugu interpretaciju od ove koju sam Vam dao".
Ovo obajšnjenje potvrdjuje da je Magali znala što radi kad je otimala djecu, ono objašnjava zašto je ipak tražila razvod u Francuskoj i zašto ne pušta djecu u Hrvatsku, ovo objašnjava i to zašto su francuski sudovi djecu vratili ocu u Hrvatsku, ovo takodjer objašnjava zašto Milivoj Žugić više nije odvjetnik Magali Boers i, najzad, ovo potvrdjuje da je u Hrvatskoj uvijek moguće naći i odvjetnika i suca koji će svjesno prekršiti zakon. Ako je to zbog tzv. viših interesa, ako iza toga stoji cijeli državni aparat, utoliko bolje jer za nezakonitost više nema tko kome suditi, zar ne?
Ljubomir Čučić
Post je objavljen 13.02.2008. u 09:56 sati.