"Nije vino, nije voda - Traubisoda!"
Odzvanjalo mu je to u glavi, glas iz nekih drugih vremena dok je otvarao još jednu bočicu prirodnog osvježavajućeg napitka od grožđa. Vrućina je bila nepodnošljiva, danas neće izaći iz kuće. Nema šanse, prislonio je hladnu bočicu Traubisode na jaja, češkao se njome odsutno i pregledavao svoju VHS kolekciju. Uzeo je jednu video kazetu, na njoj je markerom bilo napisano ranbo 3. Pogledavao ju je, vagao je tako reći. Film Rambo 3 zna napamet, kao uostalom i sve ostale iz kolekcije, pa zašto se mučiti sa biranjem. Ubacio je Ramba 3 u plejer i pritisnuo premotavanje nazad. Bacio se u fotelju, upalio tv. Prvi program: vijesti, neko sranje u Sisku, policija, zgaženi pješak, neka žena plače, prebacio je na drugi, jebeno vaterpolo! Boli njih kurac! Fino se brćkaju u bazenu. Možda bi se trebao okupati?! Pomirisao je lijevi pazuh i skoro se onesvjestio.
Ne. Koga boli kurac! Kazeta se još premotava... Zašto je nikad ne premota poslije gledanja?...
Daljinski, lokalna televizija: tamburica, krupni plan, potom švenk nekih debeljuškastih i brkatih lola, otvaraju usta, kao da se utapaju skupno, pojača ton: "Ja sam lola, imam dobra kola" smanji ton. Kazeta se još premotava...
Stomak mu rikne kao mrki medvjed.
Uz napore uspije dignuti svoju debelu guzicu iz fotelje, ode u kuhinju, otvori frižider, izvadi salamu i sir, nareže, kruh, odreže dvije šnjite. Jedna dole, pa salama, pa sir, ljuta papričica, pa druga šnjita kruha. I to je sendvić! Počne ga jesti, slina krene... I dok se mući tako punih usta, reže ostatak kruha kroz pola, reže salamu, debelo, trpa u kruh, trpa sir, stavlja papričice, majoneza! ima i toga, trpaj! cijedi tubu, zatvara gornju stranu kruha... E, TO je sendvić!
Stavlja sendvić pod ruku, iz frižidera vadi 4 piva. Jebiga ne može se gledat Rambo uz Traubisodu!
Nazad je u fotelji. Kazeta je premotana. Play. Griz. AV kanal. Počinje sa dvije paralelne linije preko ekrana, bubanj opet jebe, dobri stari VHS...
***
- Pogledaj ga! -
- Izgleda kao polumrtvi mamut!-
- Hahah! Dobra! -
- Šta misliš koliko je dugo mrtav? -
- Predugo! -
- Hahah! Baš! -
- ... -
- Smrdi u pičku materinu! -
- ... -
- Sav je oteko! Vidi ga bogtejebo, ko jebeni balon! -
- Ništa novo. Zar si zaboravio onu babu koju smo našli tek nakon 2 mjeseca? -
- A? -
- Kažem, jel si zaboravio onu babu? Morali smo je strugati sa kreveta koliko joj se koža integrirala sa njim. -
- Moro si me podsjetit na to, jesi li?! -
- Jebiga, samo kažem, bilo je i gorih. -
- Ma marš u kurac! -
Smrad odaje. Da nije smrada raspadnutog leša, neki bi jednostavno nestali a da nitko za to ne bi ni znao.
- Ej, vidi ima još piva u frižideru. -
- Daj i meni jedno. -
- Nećeš možda Traubisodu? -
- Čega?! -
- Traubisodu. -
- Koji je to kurac? -
- Osvježavajuće piće. -
- Jebi se. -
Mladen dobaci pivo Slavku. Kada su počeli raditi zajedno stalno ga je boljela glava. Jer su upravo kao u onim američkim filmovima o policajcima bili prave suprotnosti, nespojive osobnosti. Slavko je bio preglasan, psovao je prečesto, a tuširao se prerijetko, pogotovu sad ljeti. Ipak čovjek se na sve navikne. Pa tako i Mladen. Jebiga, kad vidiš ovakva sranja, nabubreni leš koji je pun crvi, treba ti netko tko će vikati, galamiti, rastjerati duhove ili šta god. Otvorio je pivo i potegnuo.
- Aj živio. - Slavko će.
Mladen samo mrdne očima.
- Šta misliš od čega je umro? -
- Čini se da se ugušio u tom sendviću. -
- Misliš? -
- Tako mi se čini. Tko bi ga znao. -
- U pičku! Moš mislit! Da je bio netko s njim mogao bi ga spasiti! -
- A jebiga. -
- Šta a jebiga?! Boli te kurac?! -
- ... -
- Ti si jedno bezosjećajno govno. -
- Posisaj mi. -
- Heheh, barem neka reakcija! -
- Ajde nazovi stanicu. - Mladen će, dok je otvarao ormar u dnevnoj, Slavko je izašao na balkon, te izvadio motorolu...
- Vidi ovo. - Mladen vikne.
- Čekaj! - vikne Slavko
Dovrši razgovor pa se vrati u sobu, ostavi vrata balkona otvorena.
- Šta? -
- Pa vidi. -
- Šta je to? -
- Pa dilto, kretenu! -
- Nemoj jebat?! De da vidim! -
- Drži. -
- Hahah, nemoj me JEBAT! Peder, a?! -
- Možda. -
- Šta možda?! Misliš da je ovim čačko uši, a?! -
Mladen trgne glavom, signalizirajući Slavku da pogleda u ormar.
- Šta?! - Slavko opet ne vidi isto što i Mladen
- Cipele. - Mladen izvadi ženske cipele iz ormara.
- Štikle! Hah, još je i transvestit! Nemoj me JEBAT! - Slavko je bio iskreno šokiran, i nesvjesno je stiskao umjetni penis u svojoj desnoj ruci misleći da je pendrek.
- Možda, a možda mu je od bivše ili umrle žene. -
Slavko pogleda nabubreno tijelo na fotelji, kao da samim pogledom može procijeniti da li je tip bio transvestit ili samo sentimentalni udovac.
- Al za koji kurac bi ostavio ovo? - upita Slavko, ne nužno Mladena pokazujući na dildo u svojoj ruci, a onda kao da ga je tek sada postao svjestan, baci ga je nazad u ormar.
- Vrati te štikle di si našao i zatvori taj jebeni ormar! Morao si jebeno kopati.... -
***
Mladen je zamišljeno pogledao u zrak. Pogled mu privuče divlja patka. Jedna. One navodno nikada ne lete same. Što se desilo sa drugom? Ubio ju je neki lovac? Pluta negdje otrovana zagađenom rijekom?
- Šta si se zamislio? - upita ga Slavko.
- Ma ništa. -
- Ovo nam je zadnja intervencija danas.-
- A valjda, koliko je sati? -
- Već smo trebali završiti. -
- Ajmo onda do stanice, da se odjavimo pa da odigramo koju partiju šaha. -
- Ma oću kurac! Samo se iživciram, osim toga žena je sjebala vešmašinu sad moram ić s njom po gradu, kupit drugu! Jebote bog, ta bi i atom pokidala! -
Bacili su kape na zadnja sjedišta, sjeli i krenuli.
Post je objavljen 12.02.2008. u 21:31 sati.