Pregled posta

U svježini jutra
skupila sam sv rasutu snagu
da odbacimsve ono što mi oduzima vjeru
da su tvoji koraci stvarni,
da doista postojiš.
I da i ti podižeš pogled prema Nebu tražeći odgovor
za sve ono što te izbezumljuje
I da i ti katkada hodaš pognute glave zbog obeshrabrenosti.

I odlučih te iznova zavoljeti, drago moje.
Zavoljeti toliko da ničime neću požurivati vrijeme
niti skraćivati hod.
Zavoljeti toliko da ću sve svoje dane radošću zagrliti. I čekati.
Do boli mijenjati svoje postojanje kako bi u meni bilo sve više
Njegove svjetlosti,
koji i ti, možda i ne sluteći, tražiš.
I moliti i čekati.
Dopustiti da čekanje postane tiha molitvena pjesma
tiša od vlati u jutru koje se izdiže iz magle.

I čuvat ću svoja klonuća i osvojene vrhunce
jer znam, samo je tebi dano razumjeti ih.

Drago moje,
jutros odlučih iznova povjerovati da smo ti i ja
na Njegovom dragom putu
i da je samo tvoje srce oblikovano da me udomi
sa svim mojim manama i blagostima.

Nemoj posustati na putu do susreta.
Čekamo te. Naš Bog i ja.
/ 02.05.2001./


Post je objavljen 11.02.2008. u 23:07 sati.