Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/justateenager

Marketing

Your promises, they look like lies, your honesty like a back that hides a knife...

Naslov nema veze s ničim... Tj. ima, ali nema s ovim postom... ako koga zanima Attack - 30 Seconds to Mars... Odlicna pjesma...

Anyways, vratimo se mi na post... Danas popodne ja sam baš imala neku super temu za post ali sad se uopće nemogu sjetiti o čemu se uopće radilo.

Inače, kako ste mi vi? Kako život, ljubav? Kako ste proveli vikend? Ko se sjeti neka odgovori u komentarima... (baš me zanima koliko ce ih odgovorit)

Moj vikend je bio super. Iz nekog nepoznatog razloga cijeli sam vikend baš bila ispunjena nekom srećom, sve od petka navečer do nedjelje popodne. Ali svijet bi propao da nešto to ne pokvari. Ali kako rekoh, o tome nećemo u postu.

Ovaj vikend, točnije u petak, bila sam na frami i bilo mi je super. U subotu sam imala natjecanje, i uopće se nisam zabrinjavala. Doduše, neke pogreške mi stvarno nisu trebale, ali čovjek preživi. I sve je bilo super, nisam mislila da bi išta moglo poći krivo. Samu sebe sam učinila ranjivom. Da, Kate, what were you thinking? Dobro, neću više.

Uskoro je Valentinovo... Dan ko svaki drugi, znam. Sasvim uobičajeno. U mojoj školi moći ćemo poslati poruke anonimno nekome. Ja sam mislila iz zezancije nekom frendu poslat ali neznam... Što bude bude.

Došla sam do vrlo mudrog zaključka kako svi iz 2.b izgledaju kao da su maturanti. To je nešto nevjerojatno. Haha. Al preživi se. I još mudrih zaključaka sam usvojila ovih dana, dada. Postajem mudrija iz dana u dan.

*dio posta izbrisan, predomislila sam se, neću o tome pisati, ostavljam samo ovaj kraj*

Sagledajmo lijepe strane života. Uvijek ih ima. Neki ih ne vide. Neki ih jednostavno ne žele vidjeti. A to ponekad boli. Kada ljudi u neposrednoj blizini, tvoji najdraži, ne vide ništa lijepo u svom životu.

Lijepo je ustati se toliko rano da vidiš Sunce kako izlazi, lijepo je gledati vedrim noćima u nebo dok šetaš psa. Lijepo je čak i u školi boraviti, jer nisi sam. Tu su oni. A oni će uvijek biti tu, i sve će nam tada biti lakše, ako to shvatimo.

Ne znam zašto sam ovo odlučila napisati, još manje zašto baš ovako, ali eto.

Sada ću vas pozdraviti... Laka vam noć! kiss

Vaša Kate =)=)

Post je objavljen 11.02.2008. u 22:35 sati.