Nisam se umio. Obukao sam na sebe crvenu majicu i crrnu jaknu. Sunce se više preseravalo nego što je stvarno grijalo. Nemogu naći naočale. Tipična nedjelja ona od koje ti se okreće želudac. Dosadna i hladna. Nemam volje za ništa pa ni za pojest jebenstvo od nedjeljnog ručka. Entuzijazam vikenda je umro sa zadnjim satima subote i makar je još službeno trajao bile su to samo još jedne u nizu nedjeljnih karmina posvećenih kraju vikenda. Pričaš kako je bilo šta si radio i tko ti se zgadio. Sve da se lakše prebrodi činjenica dolaska novog tjedna. Kud ćemo? Nemam pojma vozi do bazena idemo vidjet šta ima... A šta bi bilo nema apsolutno ništa. Zmisko mrtvilo još uvijek nije izvuklo nabrijane šetače. One za koje imaš osjećaj da su cijele zime u niskom startu i onda isti dan svi izlete nabrijani u akciju šetnja. Idemo nazad u grad na kavu. Po putu mlada mama u kombinaciji s kolicima. Činjenica da nikoga ne navlačim u kolicima izmamila mi je lagani smiješak na facu, a prisjetila na onu legendarnu Zvoncovu: "Što je beba mlađa to je mama slađa...". Kava običnjarka bez šećera ma bez ičeg samo da je gorka i da je ima za dva srka! Ženska plazi po tipu i ima cigaretu u ustima. Gleda ga poprilično zaljubljeno, pa i na granici onog pogleda koji govori "pojebi me s ljubavlju", ne uzvraća joj pogled. Listić je u igri - upaljen je teletekst. Konobar prekida moje blejanje. Evo ti je bolesno gorka! Nije kaoo ovaj užasan dan...
Post je objavljen 11.02.2008. u 05:56 sati.