Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/magicwhisper

Marketing

Don't try to fix me I'm not broken.

Zvuk zelenog lišća koje se viorilo na vjetru je djelovalo zastrašujuće. Štoviše, sablasno. Amelia je sjedila ispravljenih leđa na velikom kamenu obraslom mahovinom. Nekoliko zraka sunca koje su se uspijele probiti kroz gusto lišće osijavalo je njeno blijedo lice. Lice na kojem je obično bio osmijeh. Ali ne i ovaj put. Zabacila je kosu iza ramena graciozno, kao da želi da pokaže kakva je dama. Šutila je par trenutaka, a onda progovori melodičnim šapatom "Jedan od mojih sljedbenika je izveo drevnu Egipatsku magiju, ali postoji samo jedna stvar koja može da u potpunosti oživi čovjeka."
Zadnji dio rečenice je rekla glasnije, nadjačavajući zvukove vjetra i ptica koje su sjedile na granama, kao da čekaju da čuju šta će da kaže.
"A to je?", upita Evan sa podignutom obrvom. Iako je izgledalo lako to uraditi, ustvari bilo je jako teško. A Evan je bila majstor u stvarim koje je teško uraditi.
"Knjiga Sjenki. Po koju idete u Egipat. Već sutra", rekla je to nevjerovatno hladnim glasom.
"Sutra? Vidim da nisi informirana. Moramo još da nađemo kartu", prekrsti Evan ruke i dignu glavu, kao znak da je upravu.
"Roxxane!", viknu Amelia, ovaj put okrenući se prema Roxy. Ona se skameni i stade kao ukopana. Amelia ustade sa kamena i laganim koracima pođe prema njoj. Visoke potpetice Ameliinih crnih cipela su proizvodili tupe zvukove, dok je hodala po vlažnoj tvrdoj zemlji.
"Roxy.", ponovi ona još jednom. Podiže ruku i prisloni je na Roxyno blijedo lice. Ameliin slatkasti parfem uđe u Roxyne nosnice i zadrža se tamo. "Kćeri, vidim da nisi pročitala pismo koje si dobila. Znaš da se pismo odmah pročita. Može da bude važno.", nastavi lažno brižnim glasom. U Roxy se opet probudila ona mržnja. Mržnja jer ju je ostavila. Jer je odrastala bez majke. Polako skloni Amelinu ruku sa lica, "Nisam stigla. Vjerovatno nije važno. Pismo je iz Hogwartsa, a ja tamo više nepripadam"
"Pismo je od mene, draga. Kada pogledate pismo, potražite me u dolini". Oblak dima se pojavi oko nje i crni šišmiš odleti u tamu šume.
"Ona nema sve daske u glavi", zaključi Evan kašljuči od dima.

***

Roxy je hodala ubrzanim korakom prema dvorcu. Opet je vladala neugodna tišina koju su pokušale da ublaže ptice na granama svojim kreštanjem. Evan je psovala sebi u bradu udarajući nogama o zemlju jače nego inače. Kao da se Roxy nije osjećala dovoljno jadno, njeni prijatelji su čini da se osjeća još jadnije. Duboko je udahnula sviježi zrak koji joj je zagolicao pluća, čekajući da se otvore velika, teška vrata dvorca.
Kao što je i očekivala pored vrata je stajao Bernard sa teško dokučivim izrazom lica.
"Milos..", poče on, ali Roxy sam diže ruku i nastavi užurbanim korakom hodati prema mračnoj sobi. Preskakala je po dva stepenika, što nije bilo lako kao prije. Napravila je zabilješku u glavi da to nebi više trebala da radi.
Silom je odgurnula vrata, koja su izazvala buku, probudivši sve portrete u hodniku. Potrčala je prema otvorenom kovčegu is a vrha uze žućkastu kovertu napravljenu od hrapavog papira. Izvadila je bijeli glatki papir svečanog izgleda, a kuvertu je bacila na krevet.

Draga Roxanne,
Tražila sam literaturu za novo predavanje i slučajno sam naišla na ovaj papir. Molim te da ga pročitaš.

Roxy je pogledom potražila kuvertu, a onda ju je zgrabila i izvuče iz nje stari papir iz neke knjige.

Prije 999 godina na svijetu su postojalo 10 škola raširenih po svijetu.
Od tih 10 devet je srušeno, a jedna je ostala, ali napuštena i izgubljena.
Ali legenda kaže da će doći potomci tih 9 osnivača, koji se nazivaju
Izabranici Svijeta, i da će obnoviti onu jednu, koja je ostala zaboravljena.
Potomci i njihovi prijatelji će imati tešku misiju.
Moraju da pronađu i spoje devet elemenata u jednu kartu koja će ih
dovesti do Knjige Sjenki. Knjige koja će im pomoći da obnove preostalu školu.


To je bila legenda koju je Evan pročitala. Ali kako je ona došla do Amelie? Amelia je znala za legendu prije Evan. Roxy opet uze pismo i pogleda datum pisma. Bio je to datum Ameliine smrti. To je htjela da im saopšti one noći kada su je ubili. Koji sam ja kloc.
Ali zašto je to pismo važno? Pa znali su za legendu. Odgovor joj je dao još jedan žuti papir u kuverti. Ovaj je izgledao novije i očivanije. Roxy ga je nježno otvorila bojeći se da ga ne pocijepa. Bio je gladak, a na njemu je bio rukom napisan kratki tekst. Ameliinim rukopisom. Sitnim pravim urednim slovima je pisalo:
Karta je u Egiptu. Nemorate tražiti ništa više.
Roxy je još jednom bolno uzdahnula, a onda je legla na krevet. Zatvorila je oči čekajući da svaki trenutak u sobu uđu njeni prijatelji. Da čuje njihove uzvike, ili pak sreću jer nemoraju toliko putovati. Ali umjesto graje na dnu stepenica se začula eksplozija. Jaka ekplozija. A ona uzvici. Naglo je otvorila svoje krupne kristalne oči. Gledala je u zeleni strop sa kojeg se boja ljuštila. Vjerovatno nije krečen stoljećima. Roxy nije htjela da izađe iz sobe. To je vjerovatno Bernard nešto pokvario. Ili je kuharu eksplodiralo neko jelo. A onda je ustala.
Koračala je polako po škripavim daskama poda. Sa nadom u grudima. Otvorila je teška vrata koja su ovaj put bila teža nego inače. Hodnik je ovaj put bio sablasniji nego inače. Baklje su puštale minimum svijetlosti. Roxy je stala je na vrh stepeništa, a onda joj se ote uzdah. Bolan i tužan. Oko nje je sve stalo.
U grudi je udari crveni snop svjetlosti. Pomislila je na svoje dijete. Ili se samo tješila da je pomislila na njega. Idući trenutak tama preplavi njeno tijelo i ona pade na drveni pod.

Nastaviće se…


Tražili ste, dobili ste. Post je tu, iako bezvezan i glup. I kratak. Još jednom se izvinjavam svima kojima nisam komala. Komat ću kada nađem vremena. Postovi će da budu rijetki iz razloga što mi je komp ograničen na pola sata dnevno.


Post je objavljen 10.02.2008. u 11:09 sati.