The dance, by Julianna
Sjećaš li se što si mi rekla, kad poljubio sam Te, prvi put?
Pojma nemam, tko bi se toga još sjećao ... odgovorih, zadirkujući Te i skrivajući osmijeh, neuspješno.
Polako, polako ... prošaputala si, izmičući mi.
Pa nisam valjda...
Jesi, jesi. I rekla si još: Stanimo, stanimo, otići ćemo predaleko ...
Pa jesmo li stali?
Eh, mislio sam da ne mogu stati, u takvom trenutku ...
A ipak si stao, pogledao me i rekao: Zar već nismo, otišli predaleko?
Jesmo, Jedini ... i prije prvog poljupca.
No, te večeri još nismo.
Uzaludno si zvao taxi, pa sam Te ispratila na zadnji gradski autobus, koji je već davno otišao. Krenuo si pješke, do svoje hotelske sobe, a ja sam Ti mahnula s ugla, već žaleći što sam te usporila ... hihihi
Jesi li uspio zaspati te noći?
Nisam, a Ti?
Ja sam spavala snom pravednika.
... a ustvari bila sam budna do jutra,
kao grješnica ... hihihi
Post je objavljen 13.02.2008. u 23:59 sati.