Evo čitam maloprije kako se ponekad kupuje nepametno.
Često sam viđala gomile nepotrebnih stvari koje se donesu iz dućana da se nikada ne upotrijebe i uglavnom bace. U poslu viđam ljude koji nemaju ništa a grcaju u dugovima i ne znaju kako izaći iz te situacije i , iskreno, ne razumijem kako to niti zašto. A za mene stvar je jako jednostavna.
Redovite kupnje obavljam na dva mjesta: U Getrou kupujem higijensko-sanitarne potrepštine za sebe i kuću, hranu i pijesak za Mika-macu i neke bezglutenske namirnice(yes, I'm celiak). Sve ostalo u super kunzumu. I to odrađujem otprilike svakih 15 dana. Isključivo i samo sa pomno napravljenim spiskom. Točno znam da li mi ovaj put trebaju "ženske" stvarčice ili ne, koliko mi sanitara treba i šta ću pojesti u narednih 15 dana. Ne kupujem veći paket nečega zato što izgleda da je malo jeftinije nego kupujem točno onoliko koliko mi treba i u konačnici je to jeftinije jer ne bacim ništa. I mjesečno mogu proći sa manje od tisuću kuna za te osnovne potrepštine.
U mojim ormarima nema fensi-šmensi gluposti koje moram imati da bih bila INN nego su tamo stvari koje ću bez problema moći obući i za deset godina.Cipele i torbe: ne treba mi 15 komada toga, dosta je kombinacija:ljetni radni-ljetni paradni, zimski radni-zimski paradni+ šlape za po kući, šlape za plažu i tenisice.
Potrošnju vode, struje, plina, telefonskih impulsa isto tako mogu kontrolirati bez ikakvog napora.
I tako, ne pušim ali volim popit dobro vino ili štogod drugo, ne švercam se u ZETU, redovito kupujem knjige u "SVIJETU KNJIGE", idem u kino, kazalište, na koncerte, idem svake godine početkom kolovoza na more, dva tjedna, hotel sa tri zvjezdice, a sa "ČRNJA-TOURSOM" radim đirove po EU i drugdje. Koliko imam dosta mi je i još i uštedim i ne razumijem ali baš apsolutno ne razumijem kako niti zašto ljudi sami sebe uvaljuju u dugove. A život je zapravo jako lijep
Post je objavljen 07.02.2008. u 23:36 sati.