Marketing
O gostovanjima u Smokvici i Dubrovniku
Lipi pozdrav, dragi moji, eto mene opet u mojoj "ravnoj" Slavoniji nakon pređenih preko dvije tisuće kilometara i sudjelovanja na dvije prekrasne tradicionalne etno manifestacije - Plesu od boja u Smokvici na Korčuli i Festi sv. Vlaha u Dubrovniku.
E sad, evo kako j' to izgledalo, krenusmo nas trojica iz Požege 31. siječnja rano ujutro i nakon pređenih dobrih osamstotinjak kilometara stadosmo u Orebiću, i kad smo već morali čekati, iskoristili smo vrijeme da nešto prigrizemo.
Nakon prekrasnih krajobraza u kojima smo uživali putujući otokom od Korčule do Smokvice (nisam mogao slikati zbog kiše koja nas je neumorno pratila) stigli smo i odmah morali (a što nam baš nije teško palo) ići u Vinariju Smokvica na kušanje prekrasnog vrhunskog vina Rukatac (nije mi jasno zašto su mu promijenili spol, prije se zvalo Maraština - kasnije sam i to saznao) i čuvenog vina Pošip.
Uz prijateljski razgovor sa Ivanom i Tončijem, a uz upoznavanje drugih pripadnika Kumpanjije i ostalih smokvičana smjestili smo se, osvježili i nazočili vrlo zanimljivom koncertu mješovitog pjevačkog crkvenog zbora koji posljednjih 10 godina nosi ime "Don Jakov Salečić". Inače Don Jakov Salečić bio je vrlo zaslužan teolog i filozof 17. stoljeća. Gosti na koncertu su bili Zbor sv. Roka iz Lumbarde. Izvedbom "Stare Smokviške kolende" zbor iz Smokvice prezentirao je svu ljepotu naše narodne glazbene predaje i bogatstvo koje treba čuvati...
Inače, Smokvica je jedno od najstarijih mjesta na otoku Korčuli, a smještena je u unutrašnjosti otoka okružena vinorodnim poljima u strmim klancima. Prekrasna kamene kuće, gospodarski objekti i crkve govore o mediteranskoj kulturno povijesnoj pripadnosti ovoga kraja. Kumpanjija u Smokvici (kao uostalom i u svim drugim mjestima na otoku) je običaj okupljanja žitelja čiji korijeni sežu u povijest, a kao oblik obrambeno zaštitničkog organiziranog djelovanja žitelja protiv svih zala koja su tada prijetila stanovnicima otoka. Ples od boja, koji se izvodi s mačevima i hrvatskom zastavom uz glazbenu potporu svirala (mišnjice, gajde) i bubnja, viteška je navada koja se izvodi u najsvečanijim prigodama, kako duhovnim, tako i svjetovnim.
Nakon izvođenja Plesa od boja, gromoglasno se oglasio požeški top gordo odzvanjajući smokvičkim kamenim ulicama uz opće oduševljenje i odobravanje smokvičana.
Kraj velikog događanja obilježilo je i zajedničko slikanje svih sudionika manifestacije, sa topom "Požeške građanske straže" kao dodatnim ukrasom ove godine.
Uz krasno pripremljen domjenak i večeru, a bez prave prilike za odmor, napustili smo Smokvicu (teška srca) rano ujutro kako bi na vrijeme stigli u Dubrovnik.
Ovom prilikom još bih jednom htio zahvaliti svim žiteljima Smokvice, a posebice našim Kumpanijcima Tončiju, Ivanu, kapitanu Ivanu, načelniku općine Lenku Salečiću, enolozima - bračnom paru Pecotić, vinaru Pavi Baničeviću, zapovjedniku OB "Šolta" - ma HVALA svima!!!
I na odlasku evo jedan autoportret sa otokom Korčulom!
Rano se probudivši, u Dubrovnik smo došli već oko 9 sati i priključili se ostatku ekipe (Trombunjerima, Keglevićevoj straži, Varaždinskoj građanskoj gardi i Gospićkim vukovima), a stigli smo i popiti kavu na Stradunu, a bome i nešto kratko kod Lučija...
Nakon ručka smo bili na otvorenju Feste sv. Vlaha i podizanju zastave sv. Vlaha na Orlandov stup. Uz festanjule i okupljene građane, a uz nazočnost naših pet povijesnih postrojbi Hrvatske vojske, uvijek svečano izgleda ovaj čin.
Nakon dizanja zastave, naši dragi trombunjeri pucali su u maloj luci, a to je izgledalo ovako:
A, nakon večere, jednostavno sam morao (opet, ma to sigurno postaje opsjednutost, a traje već godinama) slikati Stradun noću, jednostavno je prekrasan.
A ni zidine ne izgledaju loše noću.
Ujutro se puca budnica, na žalost ove godine nisu se oglasili požeški topovi, kiša je ujutro nemilice padala, pa smo morali top ostaviti u autu. Ali zato su pucali trombunjeri i Keglevićeva straža iz Kostela. Odzvanjalo je Pilama i starom lukom...
Nakon zasluženog ručka, prošetali smo još malo Stradunom, Peskarijom, popili po piće - dva i vratili se na kraj vijanja zastava i zajedničko slikanje sa biskupima za kraj Feste...
Na kraju poslije druženja sa ostalim postrojbama, a za uspomenu, slikali smo se, a sliku bi nazvao "slavonci i Stradun", nakon još par rundi u hotelu, 4. veljače krenusmo za našu "ravnu" Slavoniju...
I ovaj puta zahvalio bi se našim domaćinima: Antunu, Stipi, Marku, Jaku, Ivanu, "velečasnom", a poseban pozdrav jednoj "stidljivoj" koja j' mi puhala u vrat i ni se htjela javit' !!!
Ostajte mi lipi, zdravi i debeli, pa makar živili sto godina...
Post je objavljen 07.02.2008. u 22:31 sati.