...danas sam od svoje sister dobila e-mail jednostavnog naslova ˝Savršeno srce˝, naravno još jedan u nizu e-mail sa porukama o životu, kao da su nas one ikad naučile pameti... naravno ja sam jedna od onih koji ne vjeruju u ljubav, al ovaj e-mail mi je na neki način bio poseban pa sam ga i odlučila podijeliti s vama.... možda upravo zbog toga jer ne govori o tipičnoj ljubavi između dviju osoba, nego o ljubavi prema prijateljima u što DEFINITIVNO vjerujem i za što ponekad živim... :-) prosudite sami...
Jedan je mladić imao savršeno srce.
Nije bilo crtice ni zareza na njemu.
Svi su se slagali da je njegovo srce najljepše.
Mladić je bio jako ponosan
i sve se više i glasnije hvalio svojim prelijepim srcem.
Iznenada se pojavio starac i rekao:
Zašto tvoje srce nije približno lijepo kao moje?
Starčevo srce je snažno udaralo, ali je bilo puno ožiljaka.
Na nekim su mjestima komadići bili premješteni
a na druga stavljeni, ali nisu potpuno odgovarali.
A bilo je puno mjesta gdje su cijeli komadi nedostajali.
Ljudi su pogledavali starca s nepovjerenjem:
kako može i pomisliti da mu je srce ljepše od mladićeva.
Mladić je pogledao u starčevo srce i nasmijao se.
“Mora da se šališ”, rekao je.
Usporedi svoje srce s mojim, moje je savršeno,
a tvoje je prepuno ožiljaka.
Vidiš, svaki ožiljak predstavlja osobu kojoj
sam darovao ljubav – izvadio sam komadić srca i dao joj ga.
Najčešće su i oni meni poklonili komadić svoga srca
koji nije baš savršeno pristao na prazno mjesto u mojem.
Kadikad sam poklonio komadić srca,
a da nisam dobio drugi zauzvrat.
Tu su nastale velike praznine i udubljenja.
Iako su otvorene praznine bolne,
podsjećaju me na ljubav koju smo dijelili.
I za te ljude gajim nadu da će se jednoga dana vratiti i ispuniti ih.
Mladiću, vidiš li sada što je istinska ljepota?
Mladić je neko vrijeme uronio u misli.
Prišao je starcu, posegnuo za svojim mladim,
savršenim srcem i otrgnuo komadić
te ga drhtavim rukama pružio starcu.
Starac je prihvatio komadić mladićeva srca,
odlomio komadić svoga i smjestio ga na ranu mladićeva srca.
Mladić pogleda u svoje srce,
ne više tako savršeno, ali ljepše nego ikada.
Ljubav je velikodušna,
dobrostiva je ljubav,
ne zavidi,
ljubav se ne hvasta,
ne nadima se;
nije nepristojna,
ne traži svoje,
nije razdražljiva,
ne pamti zlo;
ne raduje se nepravdi,
a raduje se istini;
sve pokriva, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi.
Ljubav nikad ne prestaje.