Marketing
život je sranje...
Cijeli život trudiš se napraviti nešto od sebe. Mučiš se da zbrojiš dva i dva i da onu hrpu sranja koja radiš zamjeniš nečim što će ti možda donijeti nešto dobro...Trudeći se tako, uzalud, izgubiš volju i vjeru da nešto dobro možda i postoji...I ostaneš tako živjeti s mišlju da si rođen pod ne baš sretnom zvijezdom...
Shvatiš da možda ako napraviš neko big sranje, netko će uvidjeti koliko si lud i možda pokušati ti se približiti i vidjeti što se s tobom događa...a ne zaboravite da živimo u svijetu u kojem je kod svih, ali doslovno svih generacija tračanje postalo važnije od pranja zubi ili što već...evo samo za usporedbu: prelistajte 24sata ili bilo koje druge novine i vidjet ćete za što se sve ljudi hvataju..Mislim, zar nije Britney najvažnija tema u svijetu?! kuiš ono e....
tak da sve i da pokušaš napraviti nešto možeš očekivati samo gnjusne komentare...da, svi će te vidjeti i čuti, ali iskreno, sve će žive boliti racku za tebe....
tako vam govorim iz vlastitog iskustva...Radila sam sranja...nisam ništa postigla..da, ljudi pričaju o meni i iz jedne "svjesne pogreške" koju sam napravila jer sam bila toliko sama i očajna, rodila se nevjerojatna priča..da bi redatelji i producenti ili koji već ostali seljoberi iz holivuda potrčali da snime film...još jedan u nizu onih srceparajućih drama u kojima jedino postoji kolko tolko sretan kraj...u stvarnosti toga nema....u stvarnosti ljudi žive kao štakori i nitko ih ne pita kako im je...ni mene ni vas....toliko puta se samo zapitam jel oni naši političari čitaju viceve u 24sata?! meni bi čisto bilo neugodno na njihovom mjestu...ali o tome ne vrijedi uopće pričati...to je nešto što svi znamo a nitko ništa ne zna...
no whatever....
"idemo dalje"...
dakle, tu sam ali nikad me nema...kad sretnem nekog starog poznanika/prijatelja obično ovako zvuči razgovor (trajanje:20sek):
XX: di si jebote? pa nedaš se vidjet!
JA:evo me. di si ti?
XX:evo me. što ima?
JA:niš.imam novi pos...
XX: e sorry, žurim! ajd javi se koji put. ciao!
JA:ajd...
naravno, ja se ne javim...poznanik/prijatelj također...i to tako ide..iz dana u mjesec, iz mjeseca u godinu...
i onda pomisliš da ti takvi ljudi ne trebaju..a vjerojatno ni ti njima ne trebaš...pa zašto onda ne biti sam?!
onda pokušaš biti sam i uvidiš da je to šugavo! Imaš slobodu i sve što želiš ali to polako gubi svoj smisao, odnosno, ta samoća gubi svoju vrijednost...i onda se ponovno vraćaš u masu da ne živiš sam...jer kao što sam navela gore, živimo kao štakori, a štakori nikad neidu sam po jedan...
dobro...dosta za sada...
iman neku knjigu koja čeka na čitanje pa ode...
but don't worry...I'll be back...
Post je objavljen 07.02.2008. u 18:19 sati.