Mjesto gdje me je bekan onako neugodno iznenadio i grubo izgruvao rogovima, nalazilo se blizu ruba šume, na jednom kraju djedove njive, a u blažoj od dvije udoline koje bijahu
simetrično smještene s obzirom na produžetak sokaka, što je na tom dijelu skoro posve bio gubio sva obilježja utrte staze, a vodio je uzbrdo prema selu Dubravici.
Dvijema udolinama bijaše zajedničko to da su završavale u koritima dvaju sličnih potoka, od kojih je onaj lijevi, ako bi gledali u smjeru uspona prema Dubravici, bio granica između imanja mog djeda i susjedove njive. Desni je tekao svojim koritom kroz šumu, nekoliko metara udaljen od grmovitog njenog ruba, s tim da je sam taj rub, bio granica između djedove njive i imanja drugog susjeda.
Mnoge sretne sate proveo sam uz obale oba potoka, a imao sam prilike dosta toga zanimljivog gledati. Jasne su mi u sjećanju slike mahovinom obraslih kamenova i tankih slapića što su se niz njih slijevali. Koliko sam samo daždevnjaka znao vidjeti nakon kiše,
kad bi potoci nabujali i zamućeni brže potekli, a jedna od omiljenih aktivnosti bila mi je šetnja uz obalu potoka i šljapkanje u gumenim čizmicama po potoku uzvodno i nizvodno.
* * * * * *
Smještene na brijegu, udoline su se, kako bi tko išao uz brijeg, izravnavale i prelazile u široku kosinu, obrubljenu šumom, a obrub je imao izgled razvučenog i obrnuto položenog slova "U".
To je bila njiva trećeg susjeda. Na njoj su rasli kukuruzi i suncokreti.
Post je objavljen 06.02.2008. u 23:02 sati.