Slaba zraka sunca je prošla niz moje lice i odmah me prenula iz sna.
Nisam velika spavalica i najmanja sitnica me može probuditi.
Umorno sam zijevnula i pogledala na sat koji je bio obješen na zidu spavaonice.
6:20
Još je rano, ali nema šanse da ja opet idem spavati.
Kada se ja jednom probudim, više ne mogu zaspati.
Ustala sam s kreveta i podragala svoju malu macu Profecy koja je spavala na podu blizu mog kreveta. Sinoć sam ju izvadila iz njene košare.
Na noćnom ormariću je stajao kavez s Spikeom i mali kavezić s mojom zmijom Nari.
Obožavala sam životinje.
C.J. i Sam će poludjeti kad budu vidjele Nari.
Ta pomisao mi je namamila osmijeh na lice.
Otišla sam u WC i osvježila. Kada sam sva bila gotova, čula sam potiho zijevanje s Lorinog kreveta.
Pogledala me svojim kristalnim očima i poželjela dobro jutro.
"Također.",izustim i počnem oblačiti svoju pelerinu.
Odlučila sam obući svoje crne marte s malom crvenom ružom s strane.
Obožavala sam ih, a i donekle su mi donosile i sreću.
Za to vrijeme, Lori je bila gotova u WC-u i počela je češljati svoju lijepu smeđu kosu.
Divila sam se njenoj kosi. Za razliku od moje oštre i neposlušne crne kose, njena smeđa je bila nježna i sjajna. Lijepo joj je padala niz ramena i svaka dlaka je bila na svome mjestu.
Okrenula sam se prema svom noćnom ormariću i pogledala koje sate imam danas.
1. sat-Čarolije
2. sat- Napitci
3. sat- Izborni predmet
4. sat- Obrana od Mračnih Sila
5. sat- Obrana od Mračnih Sila
Nije loše.
Samo što ja još nisam odabrala svoj izborni predmet.
To ću morat reći McGonallgici.
Ugl, uhvatila me glad pa sam krenula prema Velikoj Dvorani. Prošla sam niz praznu društvenu prostoriju i izašla iz Gryffindorske kule.
Niz stepenice sam srela nekoliko ljudi koje nisam poznavala, ali po njihovim pogledima, vidjela sam da oni poznaju mene. Gledali su me kao da sam neki zombi ili nešto.
"Šta je?!",viknem gomili hihotavih cura koje su prošle pokraj mene i gledale me kao nekakvu nakazu. "Zar nisam previše ružičasta za vas?! Koji kurac me gledate??!!"
Pogledale su me s strahom i odmah potrčale bez riječi.
Dok sam se približavala Dvorani, već sam pet ljudi upozorila da me ne gledaju ili će ostat bez očiju. Pa sada neka si oni misle.
Dvorana i nije bila puna. Smjestila sam se što dalje od grupice učenika s Gryffindorske strane.
Taman kad sam počela jesti svoj sendvič, dvije cure i dva dečka su se iz grupice izdvojili i prišli k meni.
'Oh, great. Još napasti.', pomislim u sebi.
Cure su me veselo pozdravile, a dečki s glavama klimnuli u znak pozdrava.
Nisam ništa rekla.
Malo sam ih promatrala. Jedna od cura mi se činila baš OK jer je isto bila u crnom i imala je dva bijela pramena u kosi. Izgledala je drugačije od ostalih, a opet….tako vesela i dobro prihvaćena. U tome smo se razlikovale.
Pogledala sam ih svojim bezvoljnim pogledom i očekivala njihove upadice.
Prva koja je progovorila je bila djevojka s smeđom kosom i tamno-smeđim očima. Bila je najmanja od svih njih. Bila je dosta mršava i doimala se jako simpatično. Nekako izgubljeno.
"Bok! Ja sam Kathryn O'Donnell. Dobrodošla u našu školu.",reče ona.
Ostali su klimnuli svojim glavama i nasmiješili su se.
A onda je uslijedilo upoznavanje:
Tip s plavo-smeđom kosom mi je pružio ruku i predstavio se:
"Hy, ja sam Endimion Daniels.",reče glasom punim samopouzdanja.
Njega sam iz viđenja znala. On je bio onaj koji je šapnuo Lori nešto od čega se namrštila na dan kad sam ja bila smještena. Moram ju se sjetiti pitati o čemu je tu bilo riječ.
Rukovali smo se. Ruka mu je bila jako čvrsta i stisak je bio jak. Po njegovom glasu i stavu, činilo mi se da je neki pomalo umišljeni tip.
Onda je ona cura s bijelim pramenovima prišla i svojim umiljatim glasom rekla:
"Ja sam Dana Thalia Parker."
Ona je čak pružila ruku i poljubila me u obraz!
Dala sam joj sitni osmijeh u znak hvale.
A onda je bio red na zadnjem dečku da se predstavi. Čim mi je prišao, osjetila sam nešto.
Nisam mogla prepoznati taj osjećaj, ali od njega me bolio trbuh.
Samo znam da nisam mogla prestat gledat u njegove oči.
Pružio je ruku i nasmiješio se.
"Jay Lombarda. Drago mi je."
Rukovali smo se i onaj osjećaj se povećao. Da je bar mogao nestati jer je uzrokovao jako veliku bol u mom trbuhu.
Njegova ruka je bila jako topla u usporedbi s mojoj ledeno-hladnom.
Iznenađeno me ogledao u oči, kao da je znao o čemu razmišljam.
"Tvoja ruka….tako je ledena….zar ti je hladno?!"
Odmahla sam glavom.
"Ne…ja sam…ovaj…uvijek hladna.", odgovorim.
Slabašno je klimnuo glavom, a onda je sjeo nasuprot mene.
Kathryn je nastavila pričati s svojim veselim glasom:
"Baš mi je drago da si upala u Gryffindor. I mi smo Gryffindorci."
'Ma da. Nemoj mi reć', pomislim sarkastično u sebi. 'Ne bi znala ono, a sjedimo za Gryffindorskim stolom.'
Odmah sam zaključila da i nije baš bistra, ali kad bolje pogledam: tko je uopće i normalan?
"Uglavnom, ja i Dana smo ti na petoj godini, a Endimion i Jay na šestoj kao i ti.",nastavi ona.
"Nadam se da će ti se ovdje jako sviđati i ako budeš imala bilo kakvih problema, samo nam javi, ok?"
Samo sam slabašno klimnula iako sam sumnjala da to baš misli na sve, ali dobro. A onda sam odjednom osjetila nečije ruke na svojim ramenima.
Okrenula sam glavu i vidjela veselo Lorino lice.
"Dakle, tu si.",reče ona i sjedne pokraj mene. "Već sam mislila da si zbrisala odavde."
Oh, vjeruj mi. Malo mi je falilo, pomislim.
Nasmiješila sam se jer sam znala da se šali.
Odjednom, atmosfera je postala puno ugodnija i sada smo svi počeli zajedničko pričati.
Situaciju je, naravno poboljšala Lori jer je s svima veselo čavrljala.
Primijetila sa kako ju Endimion zadivljeno promatra, a i tužan pogled s Kathrynine strane na to.
Nisam trebala zbrojiti dva i dva kako bi skužila da je Endimion zaljubljen u Lori, a Kathryn u Endimiona.
Bilo je taaako očito.
"Hej, Jay! Morwena je jedna velika obožavateljica metloboja.",odjednom kaže Lori. "Možda bi joj mogao pokazati teren kada budeš imao trening."
Pogledala sam prema Jayu koji je pak gledao u mene.
"Voliš metloboj?",upita me on.
"Šališ se?! Ja ga obožavam.",rečem i vidjela sam sjaj u njegovim očima.
"Vao! Nikad prije nisam upoznao neku curu koja toliko voli metloboj. Hm, sutra imamo trening. Bi li htjela doći i vidjeti kako vježbamo?"
Smiješio se od uha do uha. Kao da sam rekla nešto jaaaako cool.
Klimnula sam glavom.
Zašto ne?
Trebalo mi je malo smijeha.
****
Lori i ja smo krenule prema učionici iz Čarolija. Sat smo imali s Slytherinima. Putem smo sreli puno učenika koji su veselo pozdravljali Lori, a s strahom pogledali prema meni.
Kada smo došli ispred vrata, upitala sam Lori ono što se vidjelo iz aviona:
"Jako si popularna ovdje, zar ne?"
Slegnula je ramenima i veselo se nasmiješila.
"Ne gledam ti ja na to. Popularnost mi nije važna. Samo imam puno prijatelja i to je to."
Zanimljiv odgovor. Stvarno je drugačija od cura iz moje bivše škole. Cura koje su doista bile popularne kao ona. One su čekale svaku priliku da bi povrijedile nekog tko je bio drugačiji i nepopularniji od njih. Uživale su u tome. Ali ne i Lori.
Ona je voljela svoje prijatelje i nije marila za popularnošću.
Skidam joj kapu za to.
"A što je s Kathryn i Endimionom?",upitam.
"Kako to misliš?",upita ona iznenađeno.
"Ma daj. I sama znaš na što mislim. Mala je zacopana u njega 100 na sat. Jedva je skinula svoj pogled s njega. A on nju ni ne šljivi. Idiot."
Lori se blago porumenila i pročistila grlo.
"Ovaj, da. Kath je zaljubljena u Endimiona već dugo vremena. No, njemu se sviđa druga.",reče ona tajanstveno i potom makne pogled s mene.
"Tko?"
Nije mi rekla. Umjesto odgovora, dobila sam izjavu kako je danas jako lijepo vrijeme.
A onda sam shvatila.
"Au fuck!! Ti mu se sviđaš!!", viknem glasno iako sam to već pretpostavljala.
Lori me zamolila da se stišam, ali je klimnula glavom.
"Da i to već duže vrijeme. Mene on ne zanima i ne želim povrijediti Kathryn. I koliko god Endimionu rekla da neću hodat s njim, ne sluša me. Kath mu još nije rekla što osjeća prema njemu, a i ne želi sve dok on mene voli. Jadnica. Žao mi je što trati vrijeme na njega, a ima puno dečkiju koji su slađi od njega."
"Hm….pokažeš mi nekog?",rečem.
Lori se nasmijala.
"Nema problema. Hogwarts je pun slatkih dečka. Evo, npr. kao…",počne ona i upere prst u jednog Slytherina koji je prilazio k nama. "Onaj tamo. On je sladak."
Dečko me pogledao u našem smjeru kao da je znao da govorimo o njemu i vragolasto se nasmiješio.
Imao je crnu kosu i crne oči. Držao se samozatajno. Onako frajerski i kulerski.
Imao je piercing ispod usnice koju mu je dobo pristajao imidžu.
Nije bio u crnome, što me jako čudilo jer je nekako izgledao kao oni emo-dečki. Ali ne, gospodin je imao zelenu majicu, pomalo isparane traperice, a obukao je vansice.
Da, bio je sladak. Neodoljivo sladak.
"Tko je taj tip?",šapnem Lori. "Dobar je."
Ona me pogledala i veselo se nasmiješila.
"To ti je Alex Corwell-Lemar.",reče ona, a onda joj osmijeh nestane. "Ali ne bih ti ga preporučila."
"Zašto?"
"Pa, zar nije očito?",reče ona kao da govori djetetu od pet godina. "Ženskar je. I to veliki! Najviše je s curom bio oko dva dana i to je to. Preporučam ti da ga se kloniš."
"Pa zašto si mi ga onda i predložila?"
"Rekla sam da je sladak, a ne da je dobar materijal za dečka."
Hm...znači umišljeni tip, ha? I pretpostavljala sam po njegovom držanju.
Upravo sam dobila jednu opako-pakosnu ideju.
Lori me cimnula laktom i ja sam ju pogledala.
Pogledom mi je pokazala u jednom smjeru i kad sam pogledala tamo gdje je pokazivala, shvatila sam da je Alex gledao u mene. Ali to nije bio čisto bezvezan pogled, nego znatiželjan.
Tajanstveno mi se smješkao i odmah sam vidjela da me mjerka.
'Samo ti gledaj', pomislim u sebi. 'Vidjet ćeš što će ti to donijeti.'
Zazvonilo je zvono i mi smo polako počeli ulaziti.
Ja sam bila odmah tik iza Lori i sjele smo u predzadnjoj klupi. Vidjela sam da je klupa sva bila išarana i jako stara. Odmah mi se sviđala.
"Pogledaj ovo.",reče mi ona i pokaže na malo srce napravljeno od crnog markera. "To sam ti ja napravila kad sam se prvi put zaljubila u ovoj školi. Nacrtala sam ga s neobrisivim markerom jer želim da ostane u uspomeni."
"Strawa je.",rečem.
Lori se nakratko zamislila.
"Pa….ta ljubav je i bila strawa…Strawa i užas."
"Nesretna ljubav?"
Klimnula je.
Nisam ju ništa dalje zapitkivala jer sam smatrala da joj je neugodno o tome pričati pa sam samo izvadila knjige iz torbe i spremala se za sat.
Začudila sam se kad sam shvatila da je profesor Čarolija samo visok nekoliko metara.
Mogla sam ga i zgnječiti.
"Dobar dan, djeco! Nadam se da ste se lijepo fino spremili. Danas nećemo ništa posebno učiti. Samo ćemo malo ponoviti ono što smo učili prošle godine.",obrati se on nama. "Podijelit ću vas u parove i isprobavat ćete dvije čarolije: Accio i Aguamenti."
I to je to?
Pih. Ništa lakše.
Kao za peh, profesor nas je odlučio smjestiti kao Gryffindor-Slytherin.
Nisam mogla biti s Lori u paru.
"Ne brini ti za mene.",rečem joj kad me pitala hoću li se snaći. "Ako bude kakvih problema, samo ispalim poneki urok i to je to."
No, to ju nije utješilo.
"Pliz pazi! Ako radimo neke probleme, profesori nam oduzimaju bodove. A tko na kraju školske godine skupi najviše bodova- dobiva Razredni pokal.",obavijesti me ona.
"Nije bed. Ja ih lako zaradim nazad."
Dala mi je mali osmijeh što je značilo da joj i to nije bila baš neka utjeha. A što ću joj ja?
"Neka svoje štapiće pripreme…Endimion Daniels i Corvus Corax.",reče profesor svojim slabašnim glasićem.
Endimion je ustao s pripremljenim štapićem, a iz grupe Slytherina je izašao jedan buntovnik koji je valjda trebao biti Corvus.
Malo sam ga promatrala. Zgodna faca, buntovnički stav, egoistični pogled….o, da.
Nije bio loš.
Naprotiv, bio je jako sladak.
Ne znam što je bilo s Jayem, ali me prošlo. O, itekako prošlo.
"Mimy, zatvori usta. Počet ćeš još i sliniti.",napomene mi Lori uz smiješak.
Hladno sam ju pogledala.
Dečki su pripremili svoje štapiće. Prvi na redu je bio Endimion.
"Accio broš!",reče on.
"Auch!!"
Lori je jauknula jer je njen maleni broš s bluze odletio do Endimionove ruke. Slatko se nasmiješio kao da je neka faca.
Njegovi prijatelji su počeli pljeskati, ali primijetila sam da i Jay baš nije dijelio njihovo oduševljenje.
Okrenula sam se prema Lori koja je ljuto gledala na malu rupicu što joj se stvorila na bluzi.
Pogledala je prema Endimionu koji joj se i dalje smješkao.
"Koji napuhanko!",rečem.
"Meni pričaš.",reče Lori namrštenog lica. Prvi put sam ju vidjela bez smiješka na licu.
Profesor Flitwick se nasmiješio Endimionovom potezu, ali mu je naložio da ipak slijedeći put prizove pero ili knjigu. Endimiona je samo klimnuo, a onda opet dobio ulizivački pljesak od svoje ekipe.
Bio je red na Corvusa.
On je bacio pogled na cijeli razred i stao na mjesto gdje smo sjedile Lori i ja. Pogled mu je onda pao na Endimiona, a onda rekao:
"Accio broš.",reče i broš iz Endimionove ruke se našao kod Corvusa.
Opa! Dobar potez.
"Hej!! ",reče Endimion kada je Corvus bacio broš prema Lori koja ga je uhvatila. Velikodušno mu se zahvalila i stavila broš u obliku cvijeta natrag na svoju bluzu.
Izgledao je iznenađeno i ljuto.
Međutim, to Corvusa nije diralo.
Podigao je svoju obrvu i začuđeno ga pogledao.
"Što je, Daniels? Smeta ti što je netko bolji od tebe?",reče samouvjereno.
Ajme, kako ga je dobro spustio. Sve mi se više i više sviđao. ^.^
"Ušuti, Corax. Ne pravi se pametan!", dobaci mu Endimion u kojem je rastao bijes.
"Mislim da bi trebao prihvatiti svoj vlastiti savjet.",dobaci mu on.
Čulo se veliko "Ooooo", a Flitwick ih je pokušao smiriti.
Vidjela sam kako se Endimion odupire želji da prilijepi Corvusu jednu šaku u lice.
Isto je vrijedilo i s njegove strane iako ne vjerujem da bi Corvus prvi počeo.
Nije mi se doimao kao tip za to.
A opet- izgled nekad vara.
"Dobro, dobro…idemo dalje…",reče profesor Flitwick. "Neka Lori Lakers i Elisabeth Aina Madelline Alexis Dana Loreine Shadan izađu da ih vidimo."
Lori je ushićeno izvadila svoj štapić iz torbe i rekla da joj poželim sreću.
"To su ti bapske priče.", dobacim joj, ali svejedno sam to učinila. Poželjela sreću, mislim.
Spustila se do mjesta gdje su bili Endimion i Corvus, a njena suparnica je izašla iz gomile Slytherinaca s mračnom grimasom na licu.
Ostala sam čim sam ju pogledala…
Njena kosa, njeno lice…bilo mi je tako poznato.
"Ne zovite me tako!!", reče cura profesoru. "Koliko to puta moram reći?! Zovite me Lizzie i gotovo!"
Uperila je svoj štapić prema Lori i bez da je čekala profesorov znak, izbacila je čaroliju Aguamenti na nju.
Lori je vrisnula. Nije bila spremna pa ju je smočila velika količina vode. Bila je mokra kao miš.
Neki Slytherini su se počeli smijati, dok su ostali dobacivali uvredljive komentare prema Lizzie.
Ne znam zašto, ali moj pogled je opet pao na Corvusa..
Pogled mu je bio bezizražajan.
Lizzina ljutnja je polako počela splasnuti, ali zato je moja narasla.
Jadna Lori ju je tužno pogledala očito misleći zašto je ona to zaslužila.
I nije. To neću dozvoliti.
"HEJ!",viknem približavajući se njima.
Gurala sam svih na stranu, samo da prođem.
Nisam micala pogled s Lizzie. Šta si ona umišlja?
Stala sam pred nju, licem gledajući prema njenom licu i očekujući njenu reakciju.
Ona mi se samo posprdno nasmijala.
"A šta sad ti hoćeš?",upita me. "Što se praviš važna ili?"
"A da ti malo ohladiš? Šta si morala svoj bijes iskaliti na njoj?", rečem i prstom pokažem na mokru Lori koja je cijedila vodu iz svoje kose.
"Ako nisi skužila, dušo..", nastavi Lizzie s sarkazmom. "..ovo je vježba, a na vježbi se vježba. Nije ju voda ubila, koliko vidim. A uostalom, što si ti njoj? Njen odvjetnik? Cura se malo smočila, pa što?"
Približila sam joj se još više, ovaj put s smrtno-hladnim izrazom na licu.
I dalje nisam znala otkud mi je poznata.
"Pa ako je ovo vježba, dušo…onda hajde. Da te vidim. Ispali čaroliju na mene.", rečem.
"Ti to ozbiljno?"
"Najozbiljnije."
Pakosni osmijeh joj je prešao licem.
"OK, onda. Može."
Klimnula sam i otišla do Lori.
"Mimy, što radiš? Ima pravo, nije mi ništa. Zašto si…"
"Molim te odi na mjesto. Nitko te neće smočiti i zajebavati dok god sam ja ovdje."
"Mimy, ja…"
"Samo odi! Ne kvari mi zabavu."
Još jednom me pogledala, a ja sam joj namignula.
Otišla je do naše klupe.
Znam da sam se ponašala djetinjasto, ali nije me bilo briga. Bolje ovo, nego se dosađivati na klupi.
Profesoru se baš i nije sviđala ideja, ali nam se nije proturječio. Mislim da nije imao hrabrosti pošto ga je Lizzie podarila svojim mračnim pogledom.
Ma koliko god mi bila mrska, bila mi je i donekle draga.
K vragu, bila je ista kao i ja.
Po ponašanju, mislim.
"Si spremna?",upita me ona.
"Bolje to sama sebe pitaj."
"Onda hajde. Tri, četiri…sad!"
Pogodila me snažna čarolija koju sam znala da nije slaba. Nije bila Aguamneti, a ni Accio.
Bila je jako snažna da sam skoro pala na pod. No, bila sam pametnija nego što je mislila.
Kad sam osjetila da je opasnost prošla, maknula sam svoj štit i pogledala ju s smiješkom.
Čarolija me nije ni takla.
"Protego, zar ne?",reče ona impresionirano. "Jako pametno."
Pogledala sam prema profesoru, a onda prema njoj.
"A neću valjda da me odmah izbace prvi dan.", dobacim joj s smiješkom popraćena s iznenađenim uzdahom iz publike. "A uostalom, koliko ja znam…Crucio i nije baš čarolija za vježbu. Naprotiv. Nije čak ni čarolija."
Njene oči su bljesnule i širok je otvorila usta, kao i svi ostali.
"T-Ti…",izusti ona upirući prstom prema meni. "Kako si znala?!?!"
Nasmiješila sam se. Glasno i prodorno.
"Vjeruj mi- znam. Ne trebam objašnjavat kako, ali znam.", rečem i podignem obrvu. "Ili sam u krivu?"
Stisnula je svoje usnice i opet uperila svoj štapić u mene, ali profesor je bio brži.
Skamenio je Lizzie tako da se nije mogla pomaknuti.
"Hvala, profesore. Ali zbilja sam to mogla riješiti i sama.", rečem i vratim se na svoje mjesto.
Popratili su me uzdasi, ali nisam se obazirala na njih. To je samo bio znak da sam ih zadivila.
Koliko sam ja skužila- svi su se bojali Lizzie.
E, pa mislim da se strah promijenio. He-he.
Iako to nije bila moja namjera- mislim da su se sada svi strašili mene.
Pogledala sam prema Lori koja je gledala mene. Za razliku od drugih, ona nije bila prestrašena.
Smiješila mi se opet onim svojim poznatim osmijehom.
"Hvala ti.", reče ona iskreno.
"Ništa."
Ostalo je još pet minuta do zvona, ali nas Flitwick nije pustio.
U međuvremenu, vratio je Lizzie u svoje normalno stanje, ali se morala javiti ravnateljici zbog svog ponašanja.
"Nadam se da neće ovaj put jako poludjeti.", reče mi Lori dok je nešto crtkala u svojoj bilježnici. "Prošli put je bila prava ludnica."
"O čemu ti?",upitam dok sam, dosađujući se, buljila okolo po razredu.
"O Lizzie. Ona je skoro stalno kod ravnateljice. Prošli put je jako loše prošlo. Napravila je toliku štetu da smo svi bili sigurni kako će je izbaciti. No, na kraju je samo dobila opomenu. Bila je toliko bijesna na sve da je začarala pola dvorca."
Odmahla sam glavom. Zašto to meni nije palo na pamet u svojoj školi učiniti?
"Pa što je tako užasno napravila da su je skoro izbacili?",upitam znatiželjno.
Lori je zastala s odgovorom. Izgledala je kao da ima knedlu u grlu.
E sad sam stvarno bila znatiželjna.
"Lori…",izustim tiše od šapta. "Što je učinila?"
Odmakla je svoj pogled od bilježnice i sada me ravno gledala u oči. Bila je ozbiljna, ali istovremeno jako tužna.
"Ubila je jednu učenicu."
Ljudi, nešto nije valjalo s komentiranjem, pa se nadam da je sad sve ok.
Šaljem pozdrave i hvala May A.X. što mi je javila za problem!
Post je objavljen 06.02.2008. u 20:41 sati.