Ma sve se zna.
21.02., prošle godine upitala sam koji je smisao odricanja i pustila ovu stvar
Nisam ništa pametnija ove godine. Ali i dalje mislim da nekog smisla mora biti.
Ako na tren ostavimo po strani katekizam i dogmu, i iskreno promislimo što ipak radimo krivo u svom životu, da li se trujemo nikotinom, pretjerujemo li u piću, hranimo se nezdravo?
Ima nas raznih, neki su ogrezli, a neki tek malo prelaze granicu, taman toliko da se zamisle na ovu srijedu. Mnogi bježe od crkvenog učenja i mogu reći da u potpunosti razumijem i prihvaćam njihove razloge. Ali, ima nešto ispod svega toga.
To je ono - nešto - što možda može dati potrebnu snagu onima koji imaju hrabrosti bar priznati slabost, jer to nikad nije lako.
Ojla, al ga filozofiram! Svojski sam se upetljala.
Želim reći, nema ništa loše u tome što baš od ove srijede netko neće 40 slijedećih dana pomirisati ni kap alkohola.
Ništa loše, ako neće pušiti, jesti čokoladu, ili što već neće ili hoće.
I nema ništa loše ako na Uskrs opet natoči čašu dobrog vina i s guštom potegne dim.
I ne smatram to modom kojoj smo preko tih nesretnih medija podložni baš – svi, to je izuzetno osobni odabir.
Netko će o tom odabiru pričati, a netko šutjeti.
Netko će pričati jedno, a misliti drugo... raznih nas ima, ne?
Najobičnije ispitivanje moći koju imamo ili nemamo i to pred najtežim suparnikom – samim sobom.
Ako mogu četrdeset dana bez alkohola, cigareta, čokolade, mesa itd, itd, onda mogu i osamdeset, mogu godinu, mogu cijeli život.
Ako to želim
A ta pjesma...
(stara dobra stvar)
stihom i glazbom plete priču
čega sam se odrekla jednom davno...
Prvo na četrdeset dana, pa osamdeset...
nekima je cijeli život – korizma!
ali, to ne mora nužno biti samo odricanje
ma kako ne, daj
opet kukaš
ali, zamisli, bar na tren da...
ma, slušaj stvar i šuti!
(naglo prekinut neiscrpan unutarnji dijalog, jer pametniji popušta)
Post je objavljen 06.02.2008. u 13:47 sati.