Zamaman,
poput divljeg meda sladak
oganj neugasivi,
kaplja strasti,
života si trag.
Ni nebom,
ni zemljom,
ni morem
ispuniti misao ne mogu.
Tvrđa na pijesku
bujicom i kišom srušena
postati ću
ne ukrotiš li oluju
što propinje se
i vrije
na usnama.
Post je objavljen 12.02.2008. u 06:57 sati.