Marketing
rose, trenutak sklada ...
(prethodni nastavak)
Strašno iskustvo koje su zajedno proživjeli, u slikara i skulptora izazvalo je različite reakcije, sukladne njihovim tako različitim naravima.
Slikar je osjetio kako ga preživljena strahota i opasnost koja prijeti obojici približavaju njegovu ljubavniku. Bio je spreman povjerovati da može zaboraviti ponižavajući trenutak u kojem ga je slikar izdajnički podijelio s plavokosim Naručiteljevim pratiteljem, Erosom.
Skulptor je, međutim, pomjerenom agresijom, svoj bijes usmjerio na slikara, svojeg supatnika, a ne na Crnog Neznanca, Thanatosa. Njemu se čak i divio, fascinirale su ga njegova moć i okrutnost, a slikara je prezirao i više no ranije. Ni on, poput strašnog Posjetitelja, nije shvaćao slikarev postupak. Nije cijenio to što se slikar dodatno izložio bijesu Moćnika, braneći njega, svojeg ljubavnika. Smatrao je to glupošću i slabošću.
Dok je slikar strijepio od ponovne pojave Naručitelja, slikar ju je unatoč strahu priželjkivao.
Pribravši se, prionuli su na posao, sada su obojica stvarali gonjeni strahom. No, začudo, strah koji ih je držao budnima izoštrio im je čula i osnažio stvaralačku moć. A kada bi ih stvaranje ponijelo, zaboravili bi na strah, na strašnog Naručitelja, zaboravili bi na svoje sumnje i sukobe ...
Iako je navikao raditi u svom raskošnom ateljeu, skulptor se sada pridružio slikaru i svoj pribor, skice i materijal preselio na njegovu mansardu. Na to su ga navela dva razloga. Kao prvo, poticao ga je slikarev stvaralački žar, dok ga je promatrao kako slika, zanesen i ozaren, i sam bi osjetio nadahnuće i polet. Slikarevu bi ideju iskoristio i nadogradio pa su se stoga slike i okviri stapali u savršenu cjelinu. Uz to, skulptor nije želio ‘ispustiti iz ruku’ svojega ljubavnika. Znao je da je one noći prekoračio granicu i osjećao da u slikaru dozrijeva neka odluka. Sumnjao je da će ga on, kad uokvirene slike predaju Naručitelju, napustiti. Nije niti znao koliko je to blizu istini. Slikaru je bivalo sve jasnije da mora okončati tu vezu koja ga ponižava i uništava. Dovršenje narudžbe donijet će mu ne samo financijsku samostalnost, već pravo bogatstvo. No nije se tomu radovao, bojao se da bi njegov ljubavnik mogao pomisliti kako ga je trebao samo dok je bio siromašan, da je s njime bio samo iz koristi. Nije mu palo na pamet da ga njegov bogati ljubavnik nikada nije pozvao da se preseli u njegovu vilu s bezbrojnim sobama i poslugom, da mu nikada nije ponudio pozajmicu, iako je znao da živi u bijedi.
Konačno, odlanulo mu je kad je donio odluku - kada bude predavao slike Naručitelju, odbit će honorar.
A tada će prekinuti sa skulporom bez straha da će ga on optužiti za koristoljublje. Znao je da su oba poteza riskantna, Naručitelj bi ga mogao ubiti u bijesu zbog odbijanja, a on je dobro znao da je taj Moćnik za to sposoban. Bojao se i skulptorove reakcije a još više vlastite slabosti. Ipak, nadao se da će smoći snage provesti svoju odluku u djelo, no prvo je morao dovršiti slike.
Kad slike dovršim, kad se oslobodim ovisnosti o Onome koji me ponižava i podčinjava ... možda povratim samopoštovanje ...možda se uspijem riješiti i opiuma ...
Uzajamno podozrenje dodatno je pogoršalo odnos dvaju ljubavnika. Iscrpljeni radom, izmoždeni strahom i sumnjama, obojica bijahu na rubu snaga. Sklad koji ih je povezivao pri stvaranju nestajao bi čim bi prestali stvarati, pa su rijetke trenutke predaha kvarili svađama i sukobima. Napetost je pojačavala i činjenica da se nakon one strašne noći nisu ni jednom dodirnuli iako ih je obojicu morila želja.
Jedne kišne večeri, nakon dva mjeseca danonoćnog rada, stajali su jedan kraj drugoga pred nizom od šest dovršenih i uokvirenih slika. Do isteka roka bilo je još mjesec dana, a preostalo im je naslikati i uokviriti samo još jednu, sedmu sliku. Odlučili su te večeri predahnuti.
Hajdemo k meni, rekao je skulptor.
Počastit ću te dobrom večerom, poslao sam tvoga stanodavca s porukom mojoj posluzi. Vino se već hladi, a moj će vrhunski kuhar nadmašiti sam sebe …
Zar misliš da bih, nakon svega, ponovo kročio u tvoju kuću, da bih ponovo legao u tvoju postelju … Zar misliš da bih ti opet mogao povjerovati?
Ne, nikada više…. i tu je slikar ostao bez riječi.
Njegova ljubavnika nisu zaprepastile te riječi već ton kojim su bile izgovorene. To nisu bile žučno izgovorene optužbe, bila je to rezignirana konstatacija koja je zazvučala konačnošću. Na trenutak u bahatom se i sebičnom skulptoru nešto pokrenulo, odjednom je osjetio paničan strah od gubitka.
Položio je ruku na slikareve usne i tiho mu rekao:
Onda ću ja ostati kod tebe …i s oklijevanjem dodao: Ako mi dopustiš.
Te su noći po prvi puta vodili ljubav. Po prvi puta skulptor nije samo uzimao nego i davao. Stopili su se nježno i strastveno u zajedničkom vrhuncu, a potom su još na trenutak ležali na bijednom ležaju, držeći se za ruke, preplavljeni osjećajem bliskosti i ispunjenja.
No, sretni je trenutak brzo prošao.
Ruke im se razdvojiše i bliskosti nesta.
Copyright © 2008. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.
(nastavak slijedi)
closeness, photo by flickr
P.S.
I noćas novi/stari nastavak priče:
Rose i Morpheus
Dodatak: 1 Let's, Darling ...
(thanks for upload, dear lazy, da Te nema trebalo bi Te izmisliti!)
zažmirit ću, Jedini,
i brojati do tisuću,
a onda, čuvaj se,
krećem u potragu!
zavirit ću svuda
i kojekuda,
Ljubljeni,
premda znam da naći ću Te ...
u svojem srdašcu ...
heart shaped lock
Dodatak: 2
Bloger Gajo nije od ljudi koji sjede skrštenih ruku. Divim mu se zbog njegova angažmana udomljavanja odbačenih kućnih ljubimaca.
Rado bih učinila nešto za te štence, no i ja i moja obitelj već smo udomili onoliko psećih i mačjih sirotana koliko smo mogli.
Jedino što mogu uraditi je staviti link: Gajo
... i poželjeti da Lu i drugi štenci nađu dom.
oštenjena 10.mj./2007.g.
ženka
križ. hrvatski ovčar
očišćena od parazita
cijepljena SHLP
mob:091/7624 635
... a Lu nije jedina kojoj treba pomoći ...
Post je objavljen 17.02.2008. u 23:59 sati.