Marketing
OWYL ili kako sam se predozirala, part VIII
Čovjek je stvoren za radost i tugu
i kada to odista znamo
svijetom sigurno kročimo.
Radost i tuga isprepleću fino
odjeću za božansku dušu;
Ispod svake žalosti i boli
teku niti svilenog klupka radosti.
Tog crnog petka došla je ranije s posla. Pripremala sam ručak kada me pozvala u sobu. 
- "Postoji netko drugi...ovaj, druga.." smušeno je progovorila....Stajale smo nasred sobe. Moja ruka je poletila..ošamarila sam ju... 
Uhvatila se rukom za obraz, a onda me stisnula k sebi...i tihim glasom rekla:
- "Ne mogu više ovako...do tebe se više ne može. Volim te, ali idem...tako je najbolje. Vidiš i sama da se stalno svađamo...nisam tako zamišljala naš život...sebična si i gledaš samo sebe..oprosti..idem skupit stvari.." 
Dok sam ja, kao probuđena iz nekog dubokog sna, sjedala na trosjed ona je izišla iz sobe i počela spremati stvari. Moje srce bilo je kamen.... 
Sjedila sam tako nepomično dok sam iz druge sobe čula kako priča na mobitel.
- "Dođi po mene za sat vremena. Čekat ću te isped ulaza.." Tad je ušla u sobu i sjela pored mene. Pogledala sam ju i upitala:
- "Otkad to traje? Voliš ju?...Jeli netko koga znam?"
- "Zar je važno. Upitaj sebe otkad se ponašaš ovako..Dala sam sve od sebe, ali vidiš da ne ide..Žao mi je..", 
odgovorila je.
- "Ne želim te više nikad vidjeti!! Jel ti jasno??!!...Ni čuti ni vidjeti!!!" vikala sam u očaju.. 
- "Ne brini se oko toga..i nećeš..." to su bile njene posljednje riječi koje sam čula. Nisam plakala, jer bol je bila prejaka. Srce mi se stezalo. Izletila sam van u park. Nisam mogla gledati kako odlazi...Tek kad sam odmakla u šumu počela sam plakati. 
Nisu to bile samo suze od tuge i boli što me ostavlja, bili su to ožiljci mog života koji se urušavao..Što mi se to dogodilo? Zašto? O Bože, zašto me tako kažnjavaš? ponavljala sam u sebi...Kad sam se vratila nje više nije bilo. Ključeve i prsten koji sam joj poklonila ostavila je bačene na sred kreveta..
Bacila sam se na krevet i tako plakala sve dok djeca nisu došla iz škole. Teško sam im objasnila jer ionako nisu razumjeli naš odnos, mada su nas zatekli par puta zagrljene..Tako sam mislila..bili su pred pubertetom..
- "Martina se vratila u Split kod svoje mame", lagala sam.
- "A zašto nije povela Joya sa sobom?", upitao je Ivan.
- "Zato da vi ne biste bili tužni.." odgovorila sam, i tu je priči bio kraj.. 
Narednih dana, kako nisam radila, odlazila bih rano na nasip i hodala satima..moje suze nitko nije mogao zaustaviti, moju bol nitko nije mogao izliječiti.. Pričala sam sama sa sobom i Bogom..Vraćala sam vjeru u sebe..znala sam da se moram vratiti u život, život bez nje. Shvatila sam koliko sam pogriješila, koliko sam bila sebična..ali prekasno..valjda je tako suđeno..mislila sam. U tih mjesec dana izgubila sam desetak kilograma. Fizička bol polako je nestajala, a moj duh, moja vjera u sebe, polako se vraćala. 
I prije u životu dizala sam se poput ptice feniks. U to vrijeme s Martinom sam izmjenila nekoliko neugodnih poruka..i više se nismo čule. Kako uvijek poslije kiše dolazi sunce, tako je i meni prosvjetlilo. 
Bio je kraj ljeta. Jedna strana kompanija otvarala je svoju podružnicu u Zagrebu. Zahvaljući odličnom znanju jezika i radnom iskustvu dobila sam taj posao. Yess! 
Posao je bio zahtjevan, ali meni je odgovaralo. Počela sam dosta putovati, i tako se jedan dan, nakon obavljena posla našla u društvu poslovne partnerice mojih godina. 
Sjedile smo za večerom 
i pričale o svemu. Bila je ugodna atmosfera i nakon par čaša vina razgovor je bivao sve ležerniji. Onda sam joj počela pričati o njoj, o svojoj bivšoj ljubavi i što smo sve prošle. Upijala je svaku moju riječ, a kada sam završila svoju love story, započela je svoju..zadivila me potpuno, 
jer živjela je sa ženom. Kako je svijet mali, pomislila sam..Michell je bila potpuna suprotnost Martini. Bila je plavuša, kraće kose, vrlo elegantna i njegovana.
- "Vino nas je lijepo ugrijalo.." rekla sam kroz smiješak, našto je ona odgovorila da imam jebeni osmijeh i još jebenije oči. Ostala sam zaprepaštena njenim riječnikom, mada mi je godilo. Zapravo, nekako uzbudilo..Primila me za ruku preko stola i otvoreno pitala želim li s njom sex..da, baš tako..sex...Nasmijala sam se i povela je prema svojoj hotelskoj sobi. Neke životne situacije doista su toliko fantastične, da samo potvrđuju kako sudbinu nikad ne možemo zaobići. Dok smo izlazile iz restorana i kretale prema liftu oglasio se moj mobitel.
- "Hey, kako si? Nisam više izdržala. Morala sam ti se javiti. Ne mogu bez tebe. Tek sad vidim koliko te volim...i koliko mi nedostaješ.." 
Bila je to Martinina poruka na koju nisam reagirala već samo pomislila, koji klinac hoće, s onom je zbog koje me napustila, koju voli, s kojom se smije i plače...
Čim smo ušle u lift Michell me strasno poljubila da se nisam snašla. 
Žena ne štedi vrijeme..pomislim..ovo je neki novi feeling..uzbudila sam se nakon dužeg vremena ...Nismo ni stigle do kreveta kada me počela svlačiti i nježno ljubiti..uzvraćala sam joj nježnost...a onda kao da je izgubila pamet....
priljepila me na zid, i u trenu je bila u meni..prodirala je žestoko, do boli..u početku mi je odgovaralo, a onda mi se odjednom pred očima pojavila slika Martine...niotkuda, došao je osjećaj prevare i grižnje savjesti...
Odgurnula sam Michell na krevet, darovala joj jedan orgazam i zaželila laku noć. 
Sutradan sam otputovala kući.
..........
Post je objavljen 04.02.2008. u 15:04 sati.