Danima već ne spavam zbog jednog čovjeka koji je živio tu u mome gradu.
Bili smo poznanici,vidimo se, popričamo.Tih,miran,simpatičan,napravi uslugu bez problema.Našalimo se oko djece,sin mu je mlađi od moje curice dva dana,skupa su ležali u rodilištu kao i ja i njegova supruga.Opet i ona tiha,bez puno priče,pristojna.Mali je grad,većina se poznajemo,svi se svima javljamo........
I jedno jutro taj simpatični tihi čovjek,za kojega bi ruku u vatru stavila,okrene svijet naopačke.
On je postao ubojica,supruga je postala ljubavnica,dvoje je djece ostalo bez oca,dvoje će djece gledati oca u zatvoru,žena koja je sve vidjela će vjerovatno završiti na psihijatriji..........obitelji su u šoku.
A ja ?Ja još ne mogu spavati od šoka.
Što,zašto,tko.koga.
Pojavi mi se slika njegova sina,bebać............
Pojavi mi se slika njegove žene..............
Sjetim se njegove kancelarije,auta,osmjeha,šala.......................i ne mogu vjerovati.Što ga je navelo,što ga je grizlo,uništavalo????????
Tko je usadio u njega "zrno" koje je okinulo u najljepšim godinama???
Ne znam,voljela bi i da njega nisam znala..jer očito nisam dovoljno zagrebala pod masku.
Post je objavljen 04.02.2008. u 08:47 sati.