Hvali mi puno toga dodiri koje sanjam kad sam s njim nestaju dodiri
Veciti sanjar postajem dalekim koracima sanjam mastam o bnoljemu sutra
Ljubav nema granica koju osjecam al ipak se zasitim onim osjecanjima koj posjedujem prema njemu i sunce mi je dovoljo pa cak i oblacida budem u momentu stretna.Al kad pogledam s druge starane hvali puno toga.I onda se bol ili taj osjecaj javlja onako necujan i tih budi boli i gusenje unutar tjela koje cudno vodi puteve bez kraja....
Kako ovoliku ljubav i strast podjeliti s nekim koje ne mogu reci flegma al nesto tako.
Dal covjek ludi posle ovakog osjecanja ili postaje normalan en nzam?
Mozda znam odgovor na koji nisam spremna al uvjek pratim osjecaj koji je u meni .Dal tako do vjek ada zivim ne znam ili mi treba promjena..?:?/
Post je objavljen 03.02.2008. u 22:40 sati.