U trenutku za napisati nesto potrebna je vjecnost. Gubim se u svemu tome. Rastuzuje me pomisao da rijeci danas nista ne znace.Dok sam se borila sa osjecajima i razmisljala kako napokon prekinuti negativne misli i zaboraviti onaj svoj depresivan stav o zivotu, negdje tamo, iza ugla jos se cuje moja najdraza depresivna pjesma.
Nema veze, jer uvijek se nalazi negdje.
Negdje blizu.
Previse se emocija sakupilo u jednom trenutku, sve neke cudne emocije.
Neznam objaniti.
Dovoljan je trenutak da se slomim i vratim na staro.
Hmm.. na staro? - Po tisuciti put prolazim sve to.
Ima vremena kad mi se cini da neke stvari dijelim sa uspomenama.
U mom ces pogledu sve prepoznati ako budes htio..
..i opet prolazim kroz mracan dio svoje podsvjesti. A ne zelim to. Mrzim to.
btw ovaj post nema veze s nicim sto nije samo neko moje trenutno razmisljanje. hvajaa mojoj jubaviii i mojoj Asjicii na svemuu.. volimm vas najviseee.
update: Danas je meni i mojoj ljubaviii 2 god. i 3 mjeseca.
vojimm te naajvise na svijetuu. zelim te uvjek imati kraj sebe.
hihi ono nase malo obecanje.. aww.. volimm te.
Zauvjek tvoja.
Post je objavljen 02.02.2008. u 23:17 sati.