Razmišljanje uz Dan života
KRATKOROČNA ŽRTVA ZA DUGOROČNU RADOST
Početkom (n)ovoga tisućljeća papa Ivan Pavao II objavio je apostolsku pobudnicu "Crkva u Europi". Taj je poticajan dokument ujedno i plod rada Biskupske sinode za Europu. Na početku Papa piše da su sudionici sinodskog susreta, zdušno promatrajući stanje Europe i otkrivajući njezina svjetla i sjene, uočili "da je sadašnje stanje označeno teškim nesigurnostima na kulturalnoj, antropološkoj, etičkoj i duhovnoj razini".
U tom je smislu pri koncu dokumenta posebno istaknuto da starenje i opadanje pučanstva u različitim europskim zemljama mora biti razlog zabrinutosti, jer je pad stope rađanja "znak neozbiljnog odnosa prema vlastitoj budućnosti". Papa kaže da je to jasan pokazatelj nedostatka nade te znak "kulture smrti" koja je prisutna u suvremenom društvu.
U tome pak društvu, u koje i mi u Hrvatskoj spadamo, često se - kao potvrda tzv. demokratskih standarda - s puno nade i ozbiljnosti provode ispitivanja javnog mnijenja te razni referendumi (što je kod nas ipak rijetkost), čak i za potpuno beznačajne projekte. Ipak, nije se čulo da je ozbiljno proveden npr. referendum za život odnosno anketa s pitanjem: želiš li smrt ili život? Nije se to dogodilo ni kod nas ni u Europi gdje životu "pada cijena" a nada postupno zapada u sumrak te se javljaju katastrofični bestseleri kao što je "Smrt Zapada"...
Unatoč bučnom glasanju "sveučilišnog ateizma" (u kontekstu novoga "vjerskog rata" u Rimu – kako se izrazio filozof Severino – gdje se na djelu pokazala i nova "liberalna inkvizicija", s njezinim vjernim ministrantom prof. Matvejevićem) neki, sa sjećanjem na nedavne uzore, čak i demografske trendove povezuju s vjerom...
"Postoje sigurno strašne boli i nesreće na ovom svijetu, a to su potpuno proigrani životi. Ja sam pobliže poznavao različite slučajeve. Ali je uistinu proigran život svakoga, koji dopusti da mu olako prođe život i da mu nikada ne padne na pamet da postoji Bog" – zapisao je filozof S. Kierkegaard.
Takvi su mudri ljudi znali za starozavjetni biblijski princip "uzmi ili ostavi": "Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život, dakle, biraj, ljubeći Gospodina, Boga svoga, slušajući njegov glas, prianjajući uz njega, da živiš ti i tvoje potomstvo" (Pnz 30,19-20).
Isus je bio izrazito "subjektivniji" proglasivši sebe Putom, Istinom i Životom. Štoviše, dao je i paradoksalno obećanje "blaženstva progonjenima", unatoč spoznaji da će zemaljski materijalistički kriterij na to odgovoriti "odbijanjem pregovora". Ali znao je i da će biti neusporedivo veće mnoštvo - tako veliko da ga je nemoguće izbrojiti - onih koji će se – unatoč raznim receptima ženske "žužologije" i svakodnevno serviranim medijskim "uzorima" kulture smrti – radosno opredjeljivati za Život.
To je i nama dodatni razlog nade o slavlju ovogodišnjeg Dana života (3. veljače), za koji je biskup Valter Župan u posebnoj poruci istaknuo staru istinu da su djeca bogatstvo naroda koje narodu osigurava budućnost. Uostalom, civiliziranost se naroda procjenjuje najviše po sposobnosti da služi životu i da vrednuje život, kaže biskup i nastavlja:
"Rađanje i odgajanje je kratkoročna žrtva za dugoročnu radost. To je smion pothvat koji u sebi nosi muku ulaganja s neizvjesnim ishodom, ali je to ujedno i prepoznavanje prilike za nešto veliko i jedinstveno." S nadom da se upravo ta svijest pokazuje i u očitom trendu drastičnog smanjenja broja pobačaja u Hrvatskoj (kako je nedavno objavio JL), možemo, unatoč mračnim prognozama, vjerovati da su pred nama sunčaniji – dani života!
Svim našim obiteljima koje ljubeći i poštujući život izgrađuju hrvatsku i europsku budućnost čestitam Dan života i želim obilje radosti i Božjega blagoslova!
Post je objavljen 03.02.2008. u 00:25 sati.