Sjećam se kad mi je majka pričala o zadnjem danu rata u Zagrebu. Ona i baka sjedile su tog dana uz prozor Gradske Kavane na Jelačićevom i gledale kao partizani umarširavaju na trg. Plakale su, i nisu bile jedine. Ujaka su mi partizani kao domobranskog časnika ubili negdje oko Daruvara i nikad nisu saznale gdje je pokopan. Svo ovo vrijeme, a bogme nakupilo se godina, mislio sam da je razlog suzama bio on. Svo ovo vrijeme do neki dan. Kad su odlučili i proglasili da se Cvjetni trg, na kojem sam odrastao, prekraja u još jedan monstrum sveopće amerikanizacije svijesti i svijeta. Tad sam napokon shvatio kako su se osjećale moje pokojna mama i baka onog dana kad su partizani umarširali u grad.
Post je objavljen 01.02.2008. u 15:57 sati.