evo vam neshto shto je moja marinica napisala,a mene je to odushevilo....uživajte....nadam se da che se neke osobe prepoznat u onom shta tu pishe,jer se ja stvarno tako osjecham,bar shta se tih nekih osoba tiche....volim vas....
Jesam li kriva što vjerujem samo malom broju osoba?!
I jesam li kriva što se osjećam sretnom samo među njima…?!
Kada sam uz njih, napokon se osjećam prihvaćenom.
Napokon osjećam da činim jedan mali dio ovoga svijeta.
I sva ta druga lica oko mene…ne znače mi ništa…
Ne pripadam njihovom svijetu, tom svijetu
Laži, sebičnosti i tračeva…
Oni se drže najboljima na svijetu, kao da posjeduju sve…
Kao, popularni su!
Oni su za mene nitko i ništa!!
I ako vam ne pričam o sebi…mislite da nemam
Svoj život, briga me!!
Meni je dovoljan ovaj moj mali svijet…
Prijatelji kojima vjerujem,
Ljudi uz koje se osjećam voljenom…
Osobe koje jednostavno obožavam jer su ono što jesu…
U svakom trenutku najbolji ljudi koji mogu biti!
Pa znam da me gledate ispod oka,
I znam da me kritizirate…
I znam da sam u vašem životu samo zbog usluga!!
Mislite da to ne vidim?!
O vjerujte, vidim!!
Al' iskreno, ništa mi ne znače vaša mišljenja,
Jer ja sam iznutra sretna osoba…
A jeste li vi?!
Zapitajte se malo…
Pa možete imati hrpu zlata, al' njime nikada nećete
Kupiti ono što ja imam…
Za mene ste tako niski…
I, samo da znate…nikad me nećete uistinu upoznati!
Zatvaram se pred vama…
Nikada nećete vidjeti moje napadaje smijeha,
I nikada nećete vidjeti moje suze…
To mogu samo oni kojima vi niste niti do koljena!!
Možda jednom shvatite…
prekrasno,jel' da???
Post je objavljen 31.01.2008. u 19:18 sati.