Ožujak je vratio Nickove dvije bolje polovice. Daniel i Jesse još jednom su ga proglasili glavnom facom, ovog puta zbog pokušaja samoubojstva u siječnju pa je uživao u svojoj reinkarnaciji kroz klasično pretjerane verzije događaja i izjava pojačavajući faktor životne opasnosti na predsjedničke nivoe važnosti. Srećom po njega India nije čula nijednu od njih. Dok je uživala u tihom ručku računajući da sada Nick ima drugog posla, a Vera ionako jede čim sat otkuca podne, naglo je prekinuta neugodno se iznenadivši na prstima prišuljanim dolaskom tinejdžerskog odreda.
Bok, bok! – pozdravljaju je sva trojica redom i bez pitanja sjedaju za stol.
Molim vas, sjednite. – ona komentira, pritom univerzalno žaleći samu sebe.
Jesmo. – odgovori joj Jesse nasmijanog lica – Šta ima?
Indii je sve jasno – Nisi mogao držati jezik za zubima.
Šta? – Nick je pogleda tupavo.
Da sam imala potrebu podijeliti to sa svijetom, dala bi si isprintati na majcu. – pogleda ga prijeko.
Šta, da si operirala cice? – Jesse pobijedi u netaktičnosti, osvrćući se na Indiin tumor na dojci.
I, što se događalo doma? – ignorira ga obraćajući se svima – Neko uspješno predoziranje, uništavanje imovine ili javno sramoćenje?
Jesse se nakesi i pogleda Nicka – Kako kome.
India stisne oči – Casanova opet lovi.
Šta sad si i vidovita? – nezadovoljno kaže Nick.
Pa još je samo to falilo da ti uokvirim sliku tipičnog nadrkanog tinejdžera. – zabavlja se India.
Nick je pogleda isprovocirano.
Ona mu uhvati pogled, a zatim mu promotri položaj tijela za stolom – Nervozan je, ljut, nesiguran. – analizira ga u sebi.
Je li jadnica živa? – zadirkuje ga naglas.
Daniel i Jesse se nasmiju.
Ne, poslije sam je zadavio, zamotao u tepih i bacio u rijeku. – vrati joj Nick.
Je li te tko vidio? – nastavi India praveći se da pita za ozbiljno.
Daniel prasne u smijeh – Starci su ga uhvatili kad se vraćao od komada. To ti je kad previše duvaš frende. – potapša Nicka po leđima – Zaboraviš na vrijeme.
Jadan, – ismijava India – pa nije on kriv. Čovjeku se zavrti od svog tog praznog mjesta u glavi.
Nick se ironično nasmiješi – Kao da ti nikad nisi probala travu.
Nisam. – kaže i nastavi jesti.
Sva trojica pogledaju je u tišini pa naizmjenično jedan drugoga.
Kako misliš, nisi? – upita je Daniel zbunjeno.
Trebam ti nacrtati negaciju?
Šta nijednom? – ne vjeruje Jesse.
Ne. – ona pogleda njihova lica i nasmiješi se – Šta je luzeri?
Pa dobro, imala si petnaest kad su te zatvorili. – kaže Nick opravdavajući svog idola.
India se podsmjehne – Do tada sam već imala četvrt miliona dolara na vlastitom bankovnom računu. Mogla sam kupiti trave koliko želim. Svi su mi je nudili. Mogla sam je dobivati i besplatno. Ali nisam htjela.
Zašto? – očajno upita Daniel – Dvjesto pedeset tisuća dolara? Ti bokca! To je trave da se usereš!
India se namršti – Da, za bijednike. Ja da svoj novac dam za to sranje? Nema šanse. Ni centa.
Pa nisi ni probala. – argumentira Nick.
Slušaj, u životu sam probala pola cigarete i odvratna je. Ne želim pušiti njih, a kamoli travu.
Ali…. – zastajkuje Nick kao da mu se ruši slika o Indii – pa to je normalno. Svi to rade.
Da. A ja nisam svi. To nisi skužio do sada? – ona iskoluta očima – I nekada su to radili. – prisjeti se – Klinci oko mene. Nudili bi mi sve i svašta, od trave do tableta, a uvijek se moglo pronaći netko tko zna nekoga tko ima heroin ili kokain... nema što novac ne može kupiti, a svi u mojoj školi su je imali. Obično kada ne uzmeš takvo nešto, a ponudi te stariji tip ispadneš budala i kukavica, svi ti se rugaju. E pa meni nisu. Jer sam imala stav. I bez obzira koliko se on razlikovao od mišljenja drugih, takozvano cool tipova, oni su me zbog toga poštivali. – nasmiješi se – Ne. Bolje rečeno, bojali su me se. – dovrši zadovoljno.
Bojali? Zašto? – upita Jesse.
Zato što nisam gutala njihova sranja patuljče. Zato što meni nikada nije trebao dim ili tableta da se “opustim” i uživam. Ako se zabavljam želim biti trijezna. Kako ću inače znati što se događa? Ne volim mutne projekcije. Oni su pak bez toga bili nepokretni. Kreteni. Nervozni još prije ručka, uvijek su se skrivali od staraca i profesora, tresle im se gaće u wc-u ali glavno da su vani izigravali face. Ma daj. – nasmije se – Meni da se preseravaju? Kad sam ja prolazila kraj njih nije bilo: “India ti mogu nabaviti koju pljugu?” nego “India bok. Kako si?” sa onim svojim prisiljenim osmjesima, a najradije bi mi istog trena zavukli ruku ispod suknje. – zamisli se u sjećanju i uzme gutljaj vode – Hodali su sa istim ženskim bijedama kakvi su bili i oni sami, ali su uzdisali zamnom da je sve odjekivalo po hodniku. Što misliš zašto? – pogleda Nicka.
Jer si bila komad?
Bila sam. Ali bilo je i drugih. A sve one, te divne ljepotice dugih kosa i slatkih lica bile su, što? Iste. Kao jaje jajetu. Po doma drage lutkice što se mami i tati maze u krilu, a vani zločeste djevojke. Velika stvar.Dosadne glupače koje su očajnički htjele biti važne, a na kraju su ispale jako nevažne jer im je rok trajanja istekao brže nego otvorenoj pašteti. Toliko su se stiskale uz te tipove da su me podsjećale na oboljele gliste što se kvrče od bolova. Na kraju smo ih prepoznavali samo po koledžicama. Mirage i ja nismo uzimale ništa. Zato i jesmo bile glavne u školi. Nikad nisam dopuštala da me drugi povuku tamo gdje ne želim ići. A i poznato je koliko prezirem slabe ljude.
Jebemti! – Daniel komentira priču.
Ne psuj. – opomene ga India.
Šta? – Daniel ne razumije.
Ručam. – ona izmisli razlog.
Pa nije to slabost. – nastavi Nick – To je tako malo da se opustiš.
Nemoj mi dosađivati tim isfuranim frazama. Pola planete se opušta. – izgovori posprdno – Svi vi imate neriješenih psihičkih problema zbog kojih se ne možete i još žalosnije, uopće ne znate zabaviti pa si dijelite te bombončiće iz ruke u ruku kao izgubljena dječica. Sva ste trojica toliko povodljivi da čovjek samim razmišljanjem o tome može dobiti osip. Ali to nije sve, – kaže nadobudno – kad odrastete imati ćete priliku postati punoljetni luzeri i pridružiti se ostatku onih koji te navike pažljivo njeguju do kraja života. – naceri im se.
Tebi su svi luzeri. – kritizira Nick.
Da, polako shvaćaš. – odobri mu India – Ne zavidim onima koji imaju manje nego ja.
Kako manje? – prekine ju Daniel.
Manje. Nemaju svoje ja. – India ga opomene pogledom – Znači nemaju ništa. Znaš li koliko tih ljudi uzima droge da bi se osjećali bolje? Svi. Ja sam na miru sama sa sobom. Ne trebam se osjećati bolje. Već jesam bolje. Svoje sam probleme riješila u svojoj glavi, ne trebam ih iskaljivati slabičkim porivima. Meni da se tresu ruke? Da me svu izbljuvanu nose kući? Da umirem za dimom? Pa nisam ja neka šuga što se dovukla sa ceste. – kaže prijekim tonom – Zar ja da se ponižavam? Budem slika i prilika mizerije iz prve ruke? To budi te vi. Ja nikada nisam i nikada neću pripadati koloni samovoljno mlačnih egzistencija koje trebaju poremetiti kemiju u mozgu da bi si dovoljno uvjerljivo slagali kako im je dobro u životu. Mene su dosta izdrogirali. – završi s jelom i pogurne pladanj.
Moja stara me tukla ko vola, tebe bar nitko nije. – uzruja se Nick – Skoro mi je slomila kičmu, a sada joj je žao? Platiti će za to. Kuja.
India ne vidi povoda za takvim tonom niti nepovezanom temom pa shvati da Nick tako preko vikenda kod kuće liječi loša raspoloženja – Tukla te i sada ti imaš pravo da joj vratiš.
Da. – odgovori joj napet.
Ne nanosiš joj bol, samo bježiš od nje jer je se bojiš.
Ne. Ja se ne bojim nikoga. – kaže Nick i sam sebe pokušavajući uvjeriti u rečeno.
Ne seri mi, ja sam to diplomirala. – vrati mu India – Bojiš se sebe i za sebe. Kakva ćeš osoba biti u budućnosti jer te odgojila takva žena? Misliš da ne možeš biti normalan nakon godina traume. – pikne ga ravno u živac – Pogrešno. Uvijek imaš izbor kakav ćeš biti. Drugi te definiraju samo dokle im to dopuštaš.
Kakav trijumf! Bi bio da je odrasla osoba to vidjela. Čuti takve riječi iz Indiinih usta, to se nije moglo doživjeti od ove Indie, samo one stare. I što sad? Je li Samuel prodro toliko duboko do nje da ni ona sama više nije svjesna da se polako vraća, da se prava India Jamieson budi iz dugog sna. Onaj borac nekada vodio je bitke za druge, za ljude, ideale, snove, ne samu sebe jer to je već imala. I u jednom danu sve izgubila. Je li to sada više važno, suze su isplakane, tijela pokopana, nade i snovi izgorjeli ali rađaju se novi i sada više nego ikada stoje na plećima jednoga čovjeka koji ih mora opravdati. On svojevoljno budi snagu života iz jedne duše koja polako ali sigurno trza na podražaj osjećaja zvanog imenima mnogih ljudi, a oni su naši najdraži.
Post je objavljen 30.01.2008. u 21:51 sati.