Marketing
... DOKAZ ...
Prošlo je nekoliko dana. Još uvijek je bila posve izgubljena. Još uvijek je bila jako čudna. Čudnija, svakim danom sve više.
Nitko ju nije primjećivao, nitko nije pitao za nju. Nikoga nije bilo briga. Bila je posve neprimjetna. Svaki dan je sanjala jedan te isti san. Svakim danom se pitala što bi to moglo značiti ,ali odgovor nije pronalazila. Nekako je pronašla svoj mir. Bila je samo svoja, jedino ju je glazba ispunjavala. Nije mislila na nikakve probleme, nije se opterećivala ni sa čime,a nije ni mislila na njega. Nekako joj se činilo da je vrijeme stalo. Kazaljka na satu nije se micala. Tako je barem bilo u njenim očima. Shvatila je da ju ON ne voli. Shvatila je da mu ništa nije značila. Shvatila je,ali prekasno…
No ipak… misli da je konačno pronašla svoj mir. Makar još nije posve sigurna u to! Razmišljala je o tome kako želi biti slobodna…
I samo se sjetila one noći kad je bila s njim. Opet je počela plakati. Plakati zbog njega. No, sama sebi se zakunila da su to posljednje suze. Posljednje suze koje klize njenim licem…
Uzela je nož ..izrezala je prvo slovo njegovog imena na ruci.
Možda je to bilo jadno,glupo…ili…
Ali, nije joj to bilo važno. To je bio dokaz da ga još uvijek voli…
Dokaz da ga nikada neće zaboraviti…
Post je objavljen 30.01.2008. u 20:53 sati.