...i ja odmah imam osjećaj da me Bog nešto časti! :) valjda sam baš bila dobra. dva sunčana zimska dana zaredom su u ovim krajevima prava privilegija. stoga kad se konačno dogode, ja ne znam kako bi se postavila. već sam nekako navikla na maglu i užasan smog, kupila sušilicu za veš, provjetravam stan isključivo do prije mraka i to. i onda kad me zaprepasti sunce, ja pravo preko vrata.dok šetuckam gradom i trudim se da ne potrošim nikakve pare, razmišljam o tome, kako uistinu previše stvari u životu uzimam for granted, poput sunčanog zimskog dana. da sam sad doma-doma, vjerojatno bi prošetala do Rata i kasnije popila kavu nekud na rivi, škiljeći kroz sunčane naočale u zrcalnu morsku površinu. i to bi bio dan kao svaki drugi. and I wouldn't give it a second thought. a tu doma, šetam i kad zapuše sjeverac, jer me podsjeća na buru koja mi je uvijek išla na živce, ali je zrak jednako hladan i svjež kao doma-doma. a di ne bi onda bila oduševljena suncem...većini ovdašnjih ljudi je to normalno, isto kao što im je savršeno normalno 500 drugih gluposti svakodnevnog života s kojima su jednostavno odrasli i žive, ne razmišljajući da postoji nešto drugačije, ponekad i bolje. al stvarno ne bih sad opet njorgetala o tome, jer dan je prelijep i prerijedak da ga time opterećujem...odoh napunit baterije za tmurne dane...:)
Post je objavljen 30.01.2008. u 13:56 sati.