Marketing
safe from harm.
trebali smo pisati test iz biologije koju nitko u razredu nije ni pogledao od studenog, tako da smo fino nakupili sedamdesetak stranica dosadnog teksta.
neki su se predali i provodili vrijeme na msn-u.
ja sam krenula učiti, odnosno štrebati jer me uopće ne zanima.
onda sam čitala lektiru, napravila kul biološki šalić s latinskim izrazima i osjećala se kao osoba na koju bi mama trebala biti ponosna.
pogledala sam na sat i shvatila da na njemu piše 04:27.
u šest je zvonila budilica, a ja nisam mogla podignuti glavu s jastuka.
i tako. sada ležim u krevetu s temperaturom 38,6, nisam pisala ispit za kojeg sam se spremila i imam osjećaj da mi je netko stavio nešto užasno teško na kapke.
još je gore što je subota za tri dana i moram jesti voćke da ozdravim.
moj organizam je pod šokom.
mislim da je bila pogreška u postu spomenuti želju za plitkim stvarima jer od tada samo na takve i nailazim.
u dnevnom boravku sam naišla na časopis u kojem žene s umjetnim noktima raspravljaju o najkvalitetnijoj vrsti pijeska na kojem mačke obavljaju ono što već moraju obaviti (kao da nemaju ormar 
).
kada sam pitala mamu zašto je kupila takvo smeće, rekla je: 'a što sam drugo mogla s dvanaest kuna u džepu?'
ja bih otišla u hambi po vegeburger.
ili kupila dvije kvalitetne olovke i šiljilo.
ili nekvalitetan lak za nokte.
ali moja mama nije razumna žena.
na jednom portalu dijele savjete o njezi kože. na rukama.
navodno bi svaki tjedan trebalo obavljati piling i onda staviti masku ili ih namakati u mlijeku.
čovjek se zapita ako takvi ljudi zapravo postoje.
kada to rade?
do danas sam bila uvjerena da su samo dvije žene u cjelokupnoj povijesti imale toliko vremena za sebe same.
kleopatra i paris hilton.
ali eto, čovjek uči dok je živ.
nakon pročitanog, počinjem se pribojavati agresivnog deterdženta za posuđe i mislim da sam prava sretnica jer mi još nije učinio ništa nažao premda već godinama obavljam tu misterioznu radnju bez rukavica.
¤ ¤ ¤
daja i ja uskoro službeno postajemo opasnosti na cesti.
u ponedjeljak smo položile propise i uspjeh proslavile već gore spomenutim vegeburgerom koji i nije baš najsretniji odabir za doručak jer, nakon što ga pojedete, ostatak dana imate osjećaj da hodate sa sidrom u želucu.
¤ ¤ ¤
službeno sam fascinirana salvadorom dalíjem iako ću dobiti dva iz likovnog jer sam kreten koji minutu prije zvona prekriži točne odgovore da bi ih zamijenio krivima.
težak je život, a škola još teža. opet, tamo su automati s toplom čokoladom pa čovjeku priraste k srcu.
¤ ¤ ¤
tako. idem se liječiti.
*pokriva se dekicom i hvata šalicu s čajem*
+
pevensiju se ispričavam duboko zbog ovakve nenamjerne pogreške, ali čuj, ruke mi drhtaju, u groznici sam, imaj razumijevanja čovječe. :P
bila sam kod doktorice. rekla mi je da ne izlazim iz kuće s vlažnom kosom i da mi treba bolji fen, ali sam ja počela pričati kako je snaga mog fena jača od radija u autu pa je, zapanjena mojim poznavanjem elektronskih naprava, zašutjela. rekla mi je da mirujem do petka i napisala mi ispričnicu. i pitala me koji šampon koristim.
wiiiiiiiii.
u subotu možem van, ali nema cuganja jer pijem antibiotike.
sada imam neobičnu želju da tu ubacim onaj smajlić sa hrvatskom zastavom, ali se ne bi baš uklopio pa idem ća.
Post je objavljen 30.01.2008. u 14:31 sati.