Na winampu se uvijek radi o artistu, a ne o izvođaču. Živcira me ta činjenica. Pogotovo kada udaraju mili zvuci turbofolka. Polazim od teze da je glazba umjetnost. A umjetnost je, zbog svoje kompleksnosti (a i jednostavnosti) nekako predodređena za umno i duševno privilegirane.
Čini se da su svi danas umjetnici. Ljudi koji su oličenje prosjeka, i oni koji su produkt nastalih okolnosti. Marketing (=novac) je danas sve. Nadarenost se dobiva za dobar iznos, a poklonike pomoću plitkosti kojom uvjeravate prosječne da su posebni. Zato danas imamo toliko „umjetnika“. U prošlosti nije bilo tolikog utjecaja medija da na površinu izbace tolike genijalce, da bi postao prepoznat kao genijalac, morao si biti takav – genijalan.
Danas ne moraš znati pjevati da bi bio pjevač.
Za definirati umjetnost i umjetnika ne postoje službeni kriteriji. Danas je umjetnik onaj kojeg masa smatra umjetnikom. Ako opet današnje stanje stvari usporedimo s prošlošću jasno vidimo da umjetnici u ono doba iza sebe nikada nisu imali horde obožavatelja. Kada se masa prepozna kao kritičar umjetnosti, to dokazuje da ono što autor čini zapravo (u većini slučajeva) nije umjetnost.
Vrata umjetnosti su svima privlačna iz razloga što je to ulazak u zabranjeni grad. U naše vrijeme, za prosječne željne isticanja svoje prosječnosti i plitkoće, mediji predstavljaju svojevrsnu ulaznicu u taj nadrealni svijet. Medijskim se djelovanjem stvaraju umjetnici. Stvaraju, a ne rađaju. Smatram da se moraš roditi kao umjetnik, da ne možeš najednom postati poseban, ako se nisi rodio poseban.
Usporedimo Mozarta i Severinu, oboje su glazbenici, oboje su umjetnici. Djeluju nam isto, ali tek ako malo bolje pogledamo vidimo da to nije slučaj. Severina je snimila film kućne izrade i otkrila nove talente koje je Mozart imao, a možda nije mogao prezentirati na pravi način (što i je bio slučaj uzmemo li u obzir vrijeme kada je živio). Dakle, sve je u prezentaciji, nikako u nadahnuću, nikako u vrijednosti.
Severina je umjetnik, Mozart nije.
Mediji kreiraju sve. Ratove, sukobe, neprijateljstva, junake, a između ostalog i umjetnike.
Pravi umjetnici u većini slučajeva nikada nisu masovno obožavani, a jedini kriterij koji čini umjetnika umjetnikom je vrijeme. Vrijeme koje će pokazati tko traje vječno, a tko traje samo u vremenu dok stvara.
Post je objavljen 30.01.2008. u 12:36 sati.