Marketing
Still got the blues.
I dođu mi tako dani pa razmišljam u bojama.
Slušam nečiji glas i bojam ga, gledam nečije lice pa biram palete, upijam boju nečijih očiju pa razmišljam koje su kistove koristili.
I dođu mi tako dani u kojima osjećam dvije dimenzije svemira.
Neparalelne.
*Jesam li to jučer bila ja, ili je ona bila neki drugi dio mene?*
Nije važno, rekla bih. Sve dok se pravilno izmjenjujemo.
I dođu tako trenuci pa se budiš. Gledaš stvari koje prije nisi vidio.
Hrpu šarenih kišobrana iznad sumornog zagrebačkog neba ili tople zrake u vlažnom surovom pothodniku.
A danas je jedan sasvim obični, sumorni dan.
Sve dok ne susretnem čudnu boju nečijih očiju,
Ili ugledam novi uzorak šarenog kišobrana.
I odeš dalje...bogatiji za jedan osmijeh.
Post je objavljen 30.01.2008. u 12:17 sati.