Otkrila sam u blog ekipi jedan prekrasan blog i nisam mogla ne preuzeti ovo dolje što sam preuzela nadam se da se tratinčicamala neće ljutiti.
Nisam neka plačljivica ali uvjek se zapitam "dali se možda ipak suze u meni,one ne isplakane,pretvaraju u rijeku koja će jednog dana poteći?".
Zaboraviš nešto,pređeš preko nečega,prešutiš nešto,oprostiš....
A znaš da je ipak olakšanje kad to izađe van,poteče...............i svaki put kažeš sam sebi ok,idemo dalje,nema suza,nema tuge...............pogledaj sunce.........
i kao što rekoh.............
SUZE MOJE
Kamo da stavim suze?
moru da ih povjerim?
u zemlju da ih sakrijem?
O suze,kamo ću s vama?
More je nestalno,
vjetar je nevjeran,
zemlja je tvrda.
Na dlanove ih stavljam Tebi,
što vjetar zoveš
i more pokrečeš,
što zemlju držiš...
Z. Sudac
Post je objavljen 30.01.2008. u 08:50 sati.