Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/deprimiran

Marketing

Kvaliteta ili kvantiteta

Sjecam se pocetka svoje karijere. Kako sam bio tjeskoban, ako je proslo neko vrijeme a da nisam imao radnih zadataka. Zalio sam se da mi je problem na poslu sto nemam posla! Pa sam promijenio domenu, pa nekoliko tvrtki....ali problem u mojoj glavi je uvijek bio isti, iako je gospodarstvo prije 10 godina bilo kilavo a drzava opustosena ratom. Diplomiranom elektroinzenjeru na putu se cvasti samo ruze, lagali su mi dok sam bio mali...
U cemu je stvar? Osnovno je pitanje kako mjeriti rad. Direktor prve firme u kojoj sam radio rekao je kako je rad nas inzenjera tesko mjerljiv. Nisam na to obratio paznju koliko sam trebao, jer to je esencijalna istina. Poanta je u kvaliteti, a ne u kolicini obavljenog posla. Radnicka tvorevina iz koje je nastala nasa drzava, a u kojoj je bio vrijednost fizicki rad, broj odstancanih komada te samo ono konkretno i opipljivo, dok je intelektualni rad obezvrijedjen, potcijenjen i potplacen, ostavila je duboko ukorijenjene tragove takvog mentaliteta, a taj teret nosimo svi bez obzira kako smo odgajani.
Da bih ustedio 10 godina muke dolazeci sam do spoznaje (kad vec nisam imao nikog bliskog tko bi mi to objasnio) mozda sam trebao ici cesce na predavanja na faksu. Na jednom od njih, Energetska Elektronika (VII semestar) profesor Bencic ispricao nam je zanimljivo osobno iskustvo. Radio je naime 5 godina na jednom istrazivanju, koje na kraju nije donijelo zeljene rezultate. Zapravo je 5 godina radio uzalud!? Nije, nego je takav znanstveno istrazivacki rad, koji je u povijesti doveo do revolucionarnih otkrica. Za to su potrebni jaki ljudi, i dovoljno prosvjeceni da mogu shvatiti svoju misiju bez samookrivljavanja. Ja sam recimo to ispricao rodjaku iz obitelji miljenika bivsega rezima, implicitno trazeci od njega da mi objasni 'sto je pjesnik htio reci'. Mislim da se moze naslutiti bit njegova odgovora.
Kvaliteta rada je najvaznija. 5 minuta kvalitetnog rada moze stvoriti posla za vise ljudi tijekom 40 godina njihovog radnog vijeka. Ne smijemo si kao drustvo dopustiti da budemo konzervativni prema jugonostalgicarskim kvazivrijednostima te i dalje obezvrijedjujemo intelektualnu elitu. Iako se radi o samo 7% hrvatskog drustva, bez takvih nista ne bi funkcioniralo. Recimo mozak zauzima manje od 5% tjelesne mase covjeka, a ipak udovi bez njega ne mogu nista, a pod njegovim vodstvom cuda mogu ciniti. Razmislimo tko nam uci djecu u skolama i koliko je placen. Tko nas lijeci, tko nam projektira kuce, i tako dalje. Tjeskoba koju sam ja osjecao bila je uvjetovana nepoznavanjem gore navedenih cinjenica. Zato ovdje iznosim iskustvo, ne bi li se nasao barem jedan pametan koji ce iz njega nesto nauciti.


Post je objavljen 30.01.2008. u 08:44 sati.