Volim zimu
tada mrak pada ranije
i moze nas sakriti
od urokljivih pogleda
volim dok vozim praznom cestom
i svakim sam trenom bliže njemu
volim dok ga čekam u mraku
a on uvijek kasni
jer ja uvijek dođem prerano
...e, biseru moj...
volim puteljke kojima me vodi
sakrivene u šumici
obasjane punim mjesecom
daleko od svih
volim naše dodire
uzavrele od čekanja i čežnje
volim odsjaj njegovih zjenica u mraku
osmjeh na njegovim usnama
volim njegove pune usne
njegove poljupce
moje plahe ruke
naša uzdrhtala tijela
uzdahe što paraju tišinu...
volim zimu
volim dok gledam pun mjesec
kroz zamagljena stakla
dok ležim uz njega
tijelo do tijela
volim sve njegovo
i želim da zadržim taj osjećaj
jer je dio mene
zauvijek...
Post je objavljen 30.01.2008. u 07:46 sati.