U tebe srećo zaljubljena sam bila,
po mojim mislima kružio si ti,
ali da ti kažem to nisam smjela,
jer prijatelji bili smo mi..
Znam da si to primjetio sam,
ali ja priznat nisam htjela,
sa mojih očiju nestala je tama,
puno sam u tebe zaljubljena bila..
Prvi put kad te vidješe oči moje,
kad su nam se nijemi pogledi sreli,
ja zaboravih ime tvoje,
i sve ono sto nas djeli..
U meni je ljubav neprestalno rasla,
u duši svojoj to sam krila,
dok se srca sama nisu snašla,
ja te srećo pitat nisam smjela..
Sada se prisjećam sastanka našeg,
kojeg nikad zaboravit neću,
vidjeh tebe od svega drazeg,
i tad upoznah pravu sreću..
Čujem tvoje sitne korake,
a ja kao da sam dobila krila,
kao da letim nebom kroz oblake,
kad vidjeh tebe srećo moja mila..
Osjetih tvoj topli zagrljaj,
osjetih medne usne tvoje,
u tvojim očima vidjeh sjaj,
a u meni igra srce moje..
Dok šetah gradom sa tobom,
u tebe srećo sam gledala,
nisam znala šta ću sa sobom,
srce svoje tebi sam predala..
Sada srećo sjedim sama,
a u mislima uvijek sam sa tobom,
razdvojeni smo kao noć i dan,
VOLIM TE kunem ti se Bogom!
Nestrpljivo čekam da te opet vidim,
da te poljubim da te zagrlim,
ljubavi ja se toga ne stidim,
što te najviše najviše VOLIM!!!
Post je objavljen 29.01.2008. u 22:45 sati.