Uf... nemate pojma kako mi se u posljednje vrijeme NIŠTA ne da.
Tzv. senioritis me hvata.
Senioritis is a colloquial term used in the United States and Canada to describe the decreased motivation toward studies displayed by students who are nearing the end of their high school careers. By definition, Senioritis is not due to the direct physiological effects of a general medical condition such as hypothyroidism or insomnia but is typically said to include: slowness, procrastination, apathy regarding school work, a feeling of entitlement or privilege and a tendency toward truancy, increased drug use, ... , cognitive impairments, and changes in sleep patterns. Many high school students find themselves in a type of lame duck situation: their plans are made and a new chapter in their life is about to begin, so finishing the current chapter (the current term separating them from graduation) becomes just a formality or "holding pattern." Even though high school seniors tend to be the bulk of the victims, high school juniors and sophomores are also known to have it.
Ništa mi se ne da, škola mi je postala ubitačna. Ne mogu se natjerati ni na što i praktički vegetiram još dok ne počne razdoblje ispitivanja... Uf...
Anyways, baš sam se večeras dopisivala s nekim i taman govorim kako sam prilično sigurna da me više nitko neće kontaktirati za intervju, kad ono, 10 minuta poslije dobijem mail od još jednog faksa u kojem me kontaktiraju za intervju.
Oh, ironijo.
Nekako me zbunilo što škola govori o intervjuima na svojoj web stranici pa me lagana panika uhvatila; "Da li je to dobro? Loše?! Žele li me ovime približiti primitku ili se uvjeriti da me ne treba uopće ni razmatrati za primanje??!!!"
Svi kažu kako intervju nema neke velike veze, te da isto ovisi i o osobi koja vodi intervju, ali o značenju intervjua u ovoj školi znam najmanje.
Poznato je da intervieweri te škole, nazovimo ju škola C (sjećate se rivalstva sa prošlom školom? E, pa to je jedna od te tri škole), postavljaju dosta trick-pitanja preko koje se vidi kako kandidat razmišlja, je li svjestan okoline u kojoj živi, problema u svijetu i slično. Isto je poznato da dosta njihovih interviewera puno stalo do statističkih podataka (ocjene, testovi, izvannastavne aktivnosti. itd.) iako i to dosta ovisi od interviewera do interviewera.
Javili su mi da nemaju nikog interviewera u mojoj zemlji, ali da ih obavijestim ako planiram putovati u stranu zemlju u skorije vrijeme. Tako da bih mogla imati intervju negdje vani, ali ako ne, da će se onda dogovoriti telefonski intervju.
Netko je na CC-u baš rekao nešto o čemu nisam ni razmišljala: kako oni znaju da si to ti s prijavnice, ako te mogu čuti samo preko telefona?
Valjda idu po tom "honor codeu" od kojeg zahtjevaju poštenje od svih svojih kandidata.
Glupo je što me sad ovaj senioritis trese više nego ikad, jer sad nemam o čemu pametnijem razmišljati nego većinom samo o hrani, spavanju, crtanju i prijavama... I iskreno, to je loše. Jako loše. To me čini anksioznom, a sve bez razloga.
Aaah, poslat ću odgovor uskoro, pa ću vidjeti kad i što...
P.S. Makar ja bila lagano anksiozna i bezvoljna, sve me ovo još uvijek zabavlja. Ako i ništa ne ispadne od ovog (pliz pliz pliz da nešto ispadne!!!), zanimljivo je iskusiti sve ovo! :D