OSTALO JE MALO RIJEČI...
Ostalo je malo,tako malo riječi
koje bih ti mogao napisati i reći.
No, svejedno, nove ću barikade prijeći
i k´o sretnik uveče bez tebe leći.
Ne noj se. Ruka će sama papir uzeti,
slova će se nizat u pravilnom redu.
Još mi je rano, rano za umrijeti,
iako me noge već pomalo zebu.
Jednom ćeš, ipak, i ti morati
učiniti jedan korak k meni bliže.
Pokazat ćeš mi put kojim ću hodati
što do tvoga praga stiže.
Slijepo ću stati ispred tvoja vrata,
dat ću ti ruke da me možeš voditi,
i tad će se, jer ti to želiš draga
nova pjesma za tebe roditi.
Zajedno ćemo leći na mekani krevet
i ti ćeš gledati kako po listu šaram,
a kad sat otkucava devet
slušat ćeš pjesmu kako ti izgovaram.
Post je objavljen 28.01.2008. u 17:26 sati.