Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/rilady

Marketing

Jesam li junakinja novog doba?


Kažu da si onakav čovjek kakvim te drugi doživljavaju. Moj opis koji čujem od drugih stane u jednu riječ – uspješna.
A koje je mjerilo uspjeha? Pitam se često da li je ispravno materijalne stvari smatrati mjerilom uspjeha? Da li je to status u poslovnom svijetu? Da li je to unutarnji mir i snaga da se boriš za bolje u životu? Da li je to razvijen instink preživljavanja koji te tjera da činiš i ono što misliš da u životu nikada ne bio mogla učiniti? Da li je to sposobnost nadvladavanja strahova? Da li je to broj pravih iskrenih prijatelja? Pitanja mnogo, a ako odgovorim na njih, onda da, vrlo sam uspješna.

Pitam se jesam li ja onda nekakva junakinja novog doba? Ovog doba u kojem prevladavaju laži, prijevare, zabadanja noži u leđa, podmetanja, ljubomora, zavist, mržnja....
Jesam li junakinja zbog toga što guram svojim putem jer znam da je ispravan i da nemam crnih mrlja u prošlosti?
Jesam li junakinja jer živim svoj život, a ne život drugih i ne život po normama?
Jesam li junakinja jer se nakon pada uvijek podignem, obrišem koljena i idem dalje?
Jesam li junakinja jer znam da će padova uvijek biti, ali ih se ne bojim jer znam da ću se uvijek ustati?
Jesam li junakinja jer kažem da sam sretna svojim životom?
Jesam li junakinja jer riješavam probleme bez odgode?
Jesam li junakinja jer smatram da zapravo problemi ne postoje, već postoje situacije u kojima treba donositi odluke?
Jesam li junakinja jer ne žalim ni za čim u životu?

Nisam ja junakinja. Nisam ja osoba koja može biti uzor. Ne smatram se takvom. Ja samo živim život u kojem sam naučila boriti se za opstanak.

Zbog ljubavi padam u vodu. Dio mog života u kojem srce vodi, a glava bi trebala biti barem malo u drugom planu je moj neuspjeh. Moj jedini, najveći neuspjeh.

A ti si Ljepoto onaj zbog kojeg bih sve bila spremna odbaciti i ući u potpuno drugačiji način života. Ja sam Ljepoto ona zbog koje bi se ti mijenjao, ali prošlost je takva da to ne dopušta.
A oboje se bojimo. Ovo je novost za nas. Želimo jedno drugo. A nismo bili spremni na to. I sada kada je došlo do stupnja da bude zauvijek ili nikako, stojimo i razmišljamo što dalje. Ja čekam da ti poduzmeš nešto, a ti čekaš da to budem ja.
Nisam junakinja jer puštam da vrijeme odluči. Oboje znamo što nas čeka ako ostanemo zajedno. Uz sreću i puno boli. I oboje znamo da zbog ljubavi koju osjećamo ne možemo toliko tražiti jedno od drugoga i razmišljamo da li je pametnije otići od osobe koju voliš ili unesrećiti osobu koju voliš svojim ostankom.
Teret je pretežak i nisam junakinja koja to može podnijeti.

Ljepoto, volim te... i zato što te volim... povlačim se...
Ljepoto, znam da me voliš i zato što me voliš... ostavljaš me...

Ono što bismo trebali proživjeti ne mogu shvatiti smrtnici... ne žive na takav način... i zato nikada nitko neće shvatiti razloge... no znamo mi...

Nisam ja junakinja... ja sam samo žena koja se bori za opstanak i koja zbog ljubavi prema tebi shvaća razloge... i voli te...

i zato što si mi pokazao što je ona prava ljubav, ti si moj junak... zauvijek...

a ja sam tvoje sve...



Post je objavljen 28.01.2008. u 13:20 sati.