Satan PanonskIi
(04.06.1960-27.01.1992)
MENTALNI RANJENIK - ZBIRKA PJESAMA
U MAGLI (MATI)
Ni vjetrića, ni cvrkuta, ni Sunca,
samo suho stablo u magli ,
ogromno deblo bez znaka života,
u njegovoj duplji krijem se ja.
Možda sav život činimo ja i crvi?
Možda ni njih više nema?
Ni vjetrića, ni cvrkuta, ni Sunca,
samo suho stablo u magli;
u stablu sam ja,
a i magla je.
Da'l me oko vara ili sanjam?
Da'l je strah stvorio iskru?
Negdje desno, blizu svjetlost,
kratkotrajna, kao netko je živ.
Vrlo nejasna i kratka nestade,
dok magla gusta na smrt miriše,
magla gusta od koje se kosa diže;
u stablu sam ja,
a i magla je.
Da, čuje se tapkanje u blatu,
u vječnom blatu, nije jedan sam.
Od težine vlage koju nose na sebi
čudne spodobe jasnije prilaze.
Jedan svezan, bradat i mršav,
dvojica vode jednoga, kriv je,
dvojica vode, a treći je na konju
u šinjelima tko zna koje vojske;
pripaljuje u luli ugašen duhan,
sve više u čudu magla ih guta.
Trojica vode jednog kroz maglu,
iz magle došli, u maglu idu;
u stablu sam ja,
a i magla je.
1981.g.
KEČER (RATNIK)
Kad holokaust većinu trenom uništi,
ti ćeš doći, u tvojoj je moči
da duhobe rastjeraš!
Kad lešinari već obave svoj posao,
ti ćeš doći, u tvojoj je moći
da klicu zasiješ!
Kad ni kosturima više traga ne bude,
ti ćeš doći, u tvojoj je moći,
vratit ćeš se Kečeru!
Ti vrištiš, rušiš i razbijaš,
najavljuješ dolazak njega,
čopor pasa sve žešće navaljuje,
on ima oružje, ono što treba.
Ljuta bitka, sve ih je sjebao!
1985.
SELIM (UZAVRELI JORGOVAN)
Jednoga jutra ja uvalio jezik Selimu,
on se smije, kao da ništa nije, velim mu,
hajde mili, pokaži što si naučio,
jesi l' me zavolio, il' sam ti se smučio ?
Želim saznati koliko me voliš,
nemaš svog boga, ne klanjaš, ne moliš,
uradi nešto da mi bude drago,
izludi me Selime i nosi moje blago.
Uključi mali divnu Orijent muziku,
opiči kukovima trbušnjak taktiku,
peder živi al' buljom zavija,
kako se Selim do zemlje savija.
Kurčinom njiše, a očima doziva,
meni se diže, znoj hladan obliva,
joj erotike ko krasna Soraja,
poludjet ću bože, gore mi jaja.
Zgodan moj mali, sisama miče,
drhte mi noge, znam vraga bit će,
zubima donju on usnu si grize,
ne mogu više, ruše me krize.
Sve brži ritam, jezikom me mami,
kao da viče, dođi, sad smo sami,
Selim me svlači, nema mi spasa,
teška mi muda ko državna kasa.
Lice mu nježno kao u bajci Alise,
iz zemlje snova, liže mi sise,
kurac ljuti u pupak mi stavlja,
vrištim nek guta zbog boljeg zdravlja.
Selima je silovala britanska flota,
nađoh ga u Izmiru, kod plota,
jadan, pothranjen, slomljenih krila,
tražili ga teroristi saharskih sila;
tako sam u ralje kurac mu zabio,
veli da sultan na kolac bi ga nabio.
Kaže kontinentalna klima mu godi,
htio bi meni klinca na rodi,
i nije njegova rupa baš mala,
lako bi uz "Vazelin" kara mu stala.
Znam, moj Selim nema ni SIDE,
al' ima kraste, krv, hemoroide,
i jedina njemu to jeste mana,
pa samo fafa i sperma mu hrana
Nedjelja, 21.12.1986.
... pakao je nastao od kako su tupoglavi obrazovanje
stali više vrednovati no li mudrost
... medikritet veli ti LUD si, daje ti MIR, a MIR je
SLOBODA, SLOBODA je temelj za čistu LJUBAV, ona daje
VOLJU, volja SNAGU, snaga pak POBJEDU... lud,a
pametan je dobro, al' je jako "FUJ" kad je tkogod lud+glup!
NIKAD NITKO NIJE U PRAVU, ILI SU PAK SVI, TAD IDE
SLOBODA IZBORA!
... te jeseni 1981.g., pred što ću OTIĆI od ognja očeva i majčina,
prve ugledah pahulje u toj jeseni. Izađem na dvorište i kako
se uvijek radovah prvome snijegu, pođem dlanom desne ruke
svoje jednu krasotnu raskošnu milinu uloviti. I bi tako, al'
zadugo ne potraja moje divljenje graciozbnosti kontura i
simetrije, što toplina moga dlana učas otopi te savršene
kristale leda. I nisam imao spoznaje tad ove, nisam znao da
trebam na tlo mrzlo pustiti po sudbi joj pasti, gdje ljepota
njezina duže bi živjela, moje ushićenje potrajalo još! To je
ZLOČIN, a isto se sjetih ZLOČINA kad plavih krila malena
leptira na cvjetiću djeteline roznom, granom od bagrema
jesam napao, ubio. Samo sam jednom taj ZLOČIN UČINIO!
Da, sada već imam oproštaj Vremena!
1985.g.
IN MEMORIAM
Post je objavljen 27.01.2008. u 08:18 sati.