Marketing
Pozitivni Anion
pa da krenemo... gledam najslabiju kariku i standardno se divim kretenima koji na pitanje sa ponuđena dva odgovora tipa "da ili ne?" ili "1914 ili 1918?" odgovaraju sa "dalje"..eh, mulci.... i sad ono, završi krug i počne spiker bacati spiku... "u ovom krugu Marica je i imala najviše netočnih odgovora ali je jedina bankirala...bla bla bla..." negdi na pol ove rečenice skužim ja da nekaj ne štima... osjećam se radosno, ispunjeno, ko da nekaj cvate u meni... imal sam filing kaj da sam spoznal nekaj mistično,da se divim prirodi ili jednostavno kaj da sam spoznal neku višu silu... u trenutku oću skužiti wtf,ne? kad se ja sjetim... valjda kak je gripa harala po zagrebu standardni spiker od najslabije karike se razbolel...respiratorni sustav mu je malo zakržljal... morali su naći zamjenu i tu u igru ulazi MILJENKO KOKOT (baj d vej probaj napisati zadnji dio imena i prezima na tipkovnici..)..eh da, Miljenko kokoT....
stari moj..dok on priča ja zaboravim na sve teme tipa:glad,rat,problemi i sve te gluposti...razmišljam o tim njegvim pticama, žabama, rijekama, planinama,alpe,dunav,jadran.. koje on tak prebajno opisuje..jednostavno savršeno..kaj da se lik stopi s prirodom i njegov glas manifestira tocno stanje u kakvom se navedena priroda nalazi..onak, presavršeno... zamislim si kaj bi bilo da mi lik opisuje šoping po Pevcu ili parkiranje u rivercu... brijem kad bi samo rekel:"Boris se parkira u rikverc pred policijom!"-ta rečenica bi poprimila tisuću slika/riječi..Auto staje,traži se pravo mjesto za PARkIratTI.Boris nadobudnim i podlim pogledom gleda dal postoji koje mjesto, na koje bi se što prije gurnuo...kraj njegovog ljevog štos denfera prolazi endemska vrsta koju homo sapiens vodi na uzici... to je zaista predivno... kakve lijepe vrste u moom krajobrazu... hm, nekada su tu bile planine, koje su potoci i rijeke svojim tokovima pomoću mehaničke i kemijske snage vode, fluvijalno mijenjale reljef tisućama godina...danas je tu predivan asfalt,tvrtke Diana iz Samobora, u kojem su upotrebljene najnovije svijetske tehnologije koje minimaliziraju zagađenje na globalnoj razini, a optimaliziraju kretanje...Crte su bijele boje, koje divno navodi ljude unutar kojih gabarita bi se trebali sparkirati...Lijevi retrovizor divno u pozadini prikazuje nadolazeći auto, koji zbog svojih aerodinamičkih svojstava nečujno prolazi pokraj drva,Ceratocystis Prkus Domestikus Vulgaris, koje je jedno od najupotrebljenijih ukrasnih drva na razini parkirališta... ta vrsta je listopadna, ali lišće ne pada većinom u listopadu, nego u zadnjim danima rujna,tik prije jesenskog ekvinocija...razmožava se pomoću sitnih sjemenki sa "perom" koje se virtuozno kreću po zraku, pružajući djeci dodatne radosti pri igri kraj obližnje kante smeća, dok starijim ljudima pružaju samo dodatne nevolje s partvišom... tihi ali nadasve kruti zvukovi lera i ručne kočnice daju zadnje signale da se približava kraj parkiranja... kratka svijetla i žmigavci gase se sa polukružnim okretom ključa za dva stupnja u kontra smijeru od kazaljke na satu..auto je parkiran...
Ja sam Bond
James Bond
Ja sam Kokot
Miljenko Kokot
Čitao Miljenko Kokot
Tekst čitao Miljenko Kokot
Post je objavljen 26.01.2008. u 20:32 sati.