Marketing
How Soon Is Now?
Jutro. Svi negdje žure. Tramvaj je pun kao šipak.
Ljudi gaze jedni po drugima i doslovno se ne može disati.
Umirovljenik počne govoriti sam sebi:
- 'Kad ću doći doma? Kad ću doći doma?'
Ljudi ga ignoriraju.
- 'Kad ću doći doma?! Kad ću doći doma?! - ovaj put malo glasnije.
Ljudi se počnu odmicati.
Uskoro se počne derati iz petnih žila.
Nastane veliki krug oko umirovljenika u već ionako prepunom tramvaju.
Umirovljenik izađe iz tramvaja.
Tramvaj usporava.
Čovjek trči.
Tramvaj staje. Vrata se otvaraju.
Čovjek trči.
Tramvaj kreće. Vrata se zatvaraju
Čovjek spriječi vrata da se zatvore i uđe.
Vrata su zaglavljena.
Tramvaj ne može krenuti.
Ljudi gledaju čovjeka optužilačkim pogledom.
Čovjeku je neugodno te se izgubi u gužvi.
Čekam tramvaj.
Dolazi četvorka.
Pokušavam procjeniti koji je vagon prazniji. Prednji ili zadnji.
U prednji se ne može sjesti, a zadnji je totalno prazan.
Ulazim.
Oči me počinju peći.
Ne mogu disati.
Svi ljudi koji uđu odmah i izađu.
Ne mogu uopće pojmiti ovu novnoastalu situaciju.
Uspijevam izdržati 3 stanice.
Naposlijetku izlazim.
'Mora da je plin' - kažem si.
Zadovoljan što sam ustanovio u čemu je bio problem, čekam slijedeći tramvaj.
Žena ulazi u tramvaj i pokušava potvrditi kartu na aparatu.
Aparat ne prima kartu.
Žena gleda zbunjeno oko sebe.
Tip joj priđe te kaže da mora reći naglas aparatu dokle želi ići.
- 'Kvatrić!'
Aparat i dalje ne prima kartu.
Ostatak tramvaja je na rubu smjeha.
Žena stane na tren i razmisli.
- Baš sam glupa. Kvaternikov trg!'
Ostatak tramvaja prasne u smjeh.
Post je objavljen 26.01.2008. u 18:59 sati.