Marketing
Bijeg u besmislenost
Uzmi me, to je sudbina
ima žena koje zaključaju srce
poput dragog kamena...
Da li vam poznat osjećaj očaja?
Ja nisam bila otporna te većeri..
Sama ja i prazna ulica.
Vjetar me ljuljao, nosio misli, hladnoća mi se uvukla pod kožu...
Nikada, kao onda nisam osjetila toliku prazninu
srušili su moj svijet, tako hladno i zaboravili kao da nikada nisam ni postojala..
Praznina vlastitog postojanja postajala je sve veća.
Nitko se nikada nije potrudio saznati zašto?
Zašto sam tako hladna, zašto sam tako "savršena".Za njih sam bila jednostavno drugačija, umišljena..I baš zbog njih naučila sam biti gruba zbog svoje slabosti, hladna zbog svog straha...
Bojala sam se reći da se bojim, priznati da nije sve onako dobro kao što se čini. S vremenom sam naučila živjeti tako, u strahu da me ne otkriju. Skrivala sam se maskom savršenstva, to ih je smetalo.
A sada sama na ulici, vjetar je odnio tu masku..šteta, nije bilo nikoga sad da me vidi. Ne bi me prepoznali, da, bile su to suze i razmrljana šminka, nije bilo onih blještavo bijelih zubića i savršena osmjeha. Ovo sam bila samo ja, obična, prosjećna ja..Sigurno im se ne bi svidjelo ono što bi vidjeli. Hodala sam potpuno razoružana lažnim samopouzdanjem. Sama sam sebi priznala pogrešku. Tražila sam krivca. Ali u toj masi dvoličnih pogleda nisam pronasla ni jedno poznato lice. Nisam imala koga optuživati...
(razlog mog osmjeha)
Priznajem, sama sam sebi kriva. Ali željela sam samo najbolje. Mislila sam da ce tako biti lakse. Ali nije. Pekla me svaka suza, bilo mi je sve teže. Nije stvar u nesretnoj ljubavi, a bilo ih je, previše razočaranja u ljubav baš kad bi se ponadala dogodilo bi se nešto što bi ubilo svaku nadu, ubilo ju do korijena. Valjda sam ja beznadan slučaj. Ali pomirila sam se s tim, ne radi se ovdje o ljubavi, više ne.. Nešto sam shvatila, ja sam uvijek druga. Uvijek zamjena glavne glumice, koliko god se trudila nikad nisam bila dovoljno dobra. Nikom. Ja sam samo jetina kopija kopije. Kad bi samo mogla prebrojati one nevidljive žuljeve na rukama, kad bi samo mogla dokazati da sam se trudila, možda bi nešto promjenila ali to je isto kao boriti se s vjetrenjačom. Znam da ću izgubiti. Nikada se nisam predala, borila sam se do kraja. Borila. Prošlo svršeno vrijeme. Ovaj se put predajem bez borbe.
Ovo će biti moj kraj. Nije me briga.
Želim ostaviti sve za sobom. Nije me briga.
Nisam pronašla smisao. Nije me briga.
Opet je netko bio bolji od mene. Nije me briga.
Prestala sam se smijati. Glume kao da im je stalo.
Pitaju zašto? Žalim..ali sad je kasno.
(evo ga opet)
Neću se nikome ispričavati, ako vam se ne sviđa ne morate dolaziti. Ovo je moje mjesto i ovdje će biti kako ja kažem.. Nisam dobro ovih dana, neka se nitko ne naljuti, ali više ne glumim.
Ipak me briga.
Post je objavljen 26.01.2008. u 17:22 sati.