Zadnjih godina se to zbiva,
mučno i teško je to za nas.
Želimo pružiti jednoj ručici
da nas miluje po licu,
jednom biću da se raduje
kad u mraku ugleda pticu.
Želimo da nogicama po zemlji juriš,
i okicama da noću spokojno zažmiriš.
O, moje divno nerođeno stvorenje,
o tebi pričam, o tebi sanjam
svaku večer tvoj glas čujem,
tvoj bolan vapaj i tiho moljenje.Toliko želim da me gledaš
očima svojim
da duge sate pored kolijevke ti stojim
da dane brojim, mjesece i godine
da mi s osmjehom na licu kažeš:
˝ Mama,mamice, volim te! ˝
O moje divno nerođeno stvorenje,
sudbina mi neda
da ti poklonim sunčev sjaj,
cvrkut ptica i zvuk sa ulica,
zvijezde, mjesec- i noć, i dan.
Oprosti, oprosti mi
ako neću imati snage
za dalje,i ako neću
kako se treba
za tvoj život boriti.
Oprosti, oprosti mi
ako nikada doživjeti neću
na naručju te ponjeti
među ljude te donjeti
moje divno, moje divno
nerođeno stvorenje.
Tvoja majka
Post je objavljen 26.01.2008. u 13:31 sati.