Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/blogamimoga

Marketing

Moja strana Tihog oceana

Poduzimat ćemo mjere! – kaže premijer po pitanju naglog poskupljenja života u RH. A da ih mi malo poduzmemo?! Jedan ugledni građanin naše države mi je jednom objašnjavao kako država treba funkcionirati kao tvrtka. Bome, gazda ovdje zna svom petku post. Ja političare savršeno razumijem. Ali ne razumijem narod. Nama je normalno kako u stranim zemljama ljudi štajkaju za svoja prava, ali nam nije normalno izboriti se za svoja. Ili ovaj najnoviji primjer poskupljenja života…. Nitko ni riječi. Pa ljudi moji šta vama treba napravit da progledate?! Ništa ja tu ne kužim. Bure ima na sve strane. Doduše, iza svake ne dolazi sunce. A u Dalmaciji nas je prije par dana doslovno razvalila.

Image Hosted by ImageShack.us
(Na svjetioniku se kuhalo kao u grotlu. A da bi apsurd bio veći, bilo je hladno ko u Sibiru, barem meni dok su mi udari bure tresli aparat u rukama koje su imale blago ljubičastu boju).

Nisam do sada imala prilike vidjeti kako to izgleda kad bura uđe u prolaze koji su gotovo pod 90 stupnjeva u odnosu na smjer puhanja. Iza «Mercesa» prema «Vodovodu» je otparala 40 m2 stropa koji je pao po parkiranom motoru. Dijelovi su letjeli po rivi.

Image Hosted by ImageShack.us
(U popriječnim prolazima nevjerovatan učinak bure)

Iako sam se držala za ogradu kraj «Mercesa» da bi otišla ovo fotografirat, odlučila sam ipak otići do plaže jer tamo zna najjače razvalit. I zaista, već je pogled prema plaži dao jasnu sliku nereda.

Image Hosted by ImageShack.us
(Slomljeni bor srećom nije puno oštetio kiosk)

Image Hosted by ImageShack.us
(Ista priča samo s druge strane)

Nimalo me nisu iznenadili ni porušeni borovi na gradskom groblju. Otkad se ta šuma nasilno prorijedila zbog radova na proširenju groblja, svaka bura odnese svoj danak.

Image Hosted by ImageShack.us

I pokaže bijes prirode zbog ljudske bahatosti. Ovo bi se moglo zvati i groblje borova. Smrt. Smrt. Smrt. Iz korijena.

Image Hosted by ImageShack.us
(Ovaj put ograda je ostala čitava. Ali bura ju je ukrasila na svoj način)

Prije odlaska kući, svratim u samoposlugu ispod kolodvora. Ubuduće kad bude bura, tu ne kupujem. Odnilo me skoro. Mene jednu snažnu i prkosnu osobu. Ma kako da ne… rekao bi jedan moj prijatelj «u odnosu na što?!». U odnosu na buru sigurno nije.

Image Hosted by ImageShack.us
(Preko puta samoposluge jedna reklama to više nije bila)

Bura je ustvari odjednom zapuhala. Da nije bilo vremenske prognoze, mogla bih ruku u vatru stavit da se zima već ispuhala. Samo dan-dva ranije iskoristili smo predivan dan za šetnju plažom i izležavanje na žalu. Baš to. Znam da ima zavidnih za ovu našu naizgled «bogomdanu» klimu. Znate kako kaže reklama «O, da, znam kako vam je!» Hahahaa….

Image Hosted by ImageShack.us
(Edita i zubar Jerković sa suprugom Marinom)

Na povratku smo uživali u pogledu na mjesec koji se pojavio još za vrlo jasnog dana. Vaaaaoooo… dan nam je produžio. Život se budi. Aj, dobro, bura je to poslije malo zbrčkala, ali ne damo se mi.

Image Hosted by ImageShack.us

Imamo i sportskih novina u gradu. A to je golf. Jure Pandžić ima izvrstan sistem. Dok je bio u posjetu sinu Mariju u Americi (Mario, čekam da mi se javiš… i ne zaboravi slike… po dogovoru) dobio je rekvizite za golf, a nešto kasnije i mrežu. Totalno coolerski.

Image Hosted by ImageShack.us
(Jure vježba na stadionu)

Image Hosted by ImageShack.us
(Za lijepog vremena udari lopticom po 100-tinjak puta u mrežu)

Ovu vrstu golfa na gradskom stadionu je probao i naš poznati nogometaš Alen Bokšić. I, prema Jurinim riječima, kaže kako je prilično teško. Morat ću i ja isprobat. Iako baš ne volim ništa što je u modi. Nema gore «uniformiranosti» od mode. Prije 7-8 godina u Makarskoj je bilo u modi vozit Audije. I svi su ih kupovali. Ja sam bila u šoku. Poslije toga su na red došli terenci. Čovječe, ko da svi svaki dan idu na Paris-Dakar. Ma ne mogu od smija. Ili one velike sunčane naočale. To je tako nakaradno i sve cure izgledaju ko da im fali pola glave. I sve iste. U modi je i skijanje. I svi su sada opsjednuti. Osim skijališta na top-listi je i Kuba i poznata rečenica «Treba otići na Kubu dok je Castro živ». Svi je ponavljaju ko sumanuti. Ljudi su u totalnom outu. Ko papige. Čim spomenu Kubu, već znam što slijedi. I onda posprdno s njima izgovaram taj drugi dio rečenice, ali mislim da uopće ne kuže. Ali ko ga šiša… važno da je meni zabavno. Ili recimo kad kupe nešto što je preskupo i onda kažu «ali vrijedi svaku kunu. Znaš to ti je ta i ta marka…». Ajme… liječite komplekse, ali nemojte me ni u šta uvjeravat. Lažete sebe. Ustvari me moda "na naš način" nervira.
Amo na lipše teme. Jedna od njih je "ljudi i susreti". Na rivi sretnem našeg košarkaša Nenu Videku, zvanog Šterika. Kažem Vici, vidi ga, izgleda ko Borat u ovakvom nastupu. Smijemo se i zafrkavamo s njim kao i obično, jer kad je Štera u pitanju ne možeš dugo ostati ozbiljan.

Image Hosted by ImageShack.us
(Štera je već godinama u Austriji i radi kao košarkaški trener. Zadovoljan je, kaže, trenutnim stanjem stvari. A sudeći po njegovom raspoloženju to bi se ionako dalo zaključiti).

Često sam u zadnje vrijeme išla u Split. I uglavnom bi to uvijek bilo zabavno. Zadnji put je to bilo povodom prodajne izložbe fotografija moga kolege Krešimira Žanetića. Rezultat je to više od 200 dana Krešinih lutanja po Biokovu.

Image Hosted by ImageShack.us
(Autor Krešo Žanetić te njegove kolege Tonći Ćorić i Feđa Klarić koji su izložbu i otvorili)

Izložba je humanitarnog karaktera, a sav prihod je namijenjen Udruzi roditelja djece s poteškoćama u razvoju. Nije to Kreši prvi put. Već je radio slične stvari.

Image Hosted by ImageShack.us
(A onda se Krešo našao – za promjenu – s druge strane objektiva)

Nešto prije toga sam bila također u Splitu. I… to možete vidjeti samo u «najluđem gradu na svitu». Ispred klinike «Salus» je kafić koji se zove – «Virus».

Image Hosted by ImageShack.us

Kad spominjem «Salus», sjetih se jedne priče u kojoj sam saznala da u našoj sredini postoji nova vrsta ovisnosti. Naime, toliko je ljudi doslovno zakačeno na internetske igre da je nedavno u Internet-cafeu, usred bijela dana, dok su svi u prepunom prostoru predano igrali, netko ukrao Playstation. Neki od takvih objekata već rade 24 sata dnevno. Užas živi. Jednoga je napustila djevojka jer više je nije primjećivao. A jedan momak u Makarskoj je prekinio školovanje. Bio je toliko navučen da za školu jednostavno nije imao vremena. Kažu da je naknadno polagao, nakon što se već bio zaposlio. Naravno bavi se kompjuterima… jer ih rastura. Ali… bolest je bolest, ma koliko mi o tome šutjeli.

Ali ima onih koji su sve samo ne «zakačeni». Oni su, bolje reći, otkačeni. Doslovno. Kao što su naši OkoSvijeta koji su mi se prije 2-3 dana javili iz Kuala Lumpura, glavnog grada Malezije. Malo kasne s blogom, ali očito im je dobro. A i kažu malo ih sunce «spržilo» jer su tamo na +30 pa ih baš nešto i ne ide kad je blogiranje u pitanju. Ali već će oni to nadoknaditi. U međuvremenu dođoh do još jednog našeg svjetskog putnika. Naime, Vlado Talaja plovi na nekom turističkom brodu pa piše svoje dojmove na blogu InstruktorTanga.

Image Hosted by ImageShack.us
(Fotografije preuzete s bloga InstruktorTanga)

Image Hosted by ImageShack.us
(Talaja sa svojim kolegom)

Image Hosted by ImageShack.us
(Brod na kojem radi….)

Još prošlo ljeto sam ga srela u gradu u društvu s Milanom Ožićem. Pitam jesu li braća, uvijek zajedno, vrlo fizički slični, ista spika… I kad sam postavila pitanje… Ajme, uvrede, da slični, koje li skandale… «Ma di me s njim uspoređuješ, ma vidi ga kakav je, pa jesi li ti svjesna šta si…» smijući se će njih dvojica. Jedan je danas negdje na Karibima, ako se dobro sjećam, a drugi na skroz drugom kraju svijeta, u Maleziji s još par Makarana. Ali svi su oni ptice iz istog jata

Image Hosted by ImageShack.us
(Ptice iz istog jata su se sćućurile na vratima crkve sv. Filipa pred udarima bure)

Jednom su nam uletili na plaži u stilu pravih «galebova». Mi se sunčale. Jednim okom ih pratim kako se približavaju i kažem Editi da prati razvoj situacije. Taman krenili ja dobacim – mi smo domaće… Svi smo popadali od smija. Dobra su oni ekipa. Volim tu zafrkanciju na plaži.
I tako dok oni «plutaju» po svijetu, vidim ne zaboravljaju rodni kraj. Točkice na mapi svijeta pokazuju gdje se sve Blogamimoga čita. Ovo je otvaranje zabilježeno prije 2-3 dana. Pet lokacija u Americi, dvije u Australiji, Bliski Istok, Jugoistočna Azija i, naravno, nekoliko država po Europi. A možda će uskoro biti točkica i u Africi. Jer odnedavno imamo i makarsku nevjestu iz tog dijela svijeta. (prošli post). A uskoro nam stiže i jedna Indijka. Ne baš u Makarsku. Možda bi preciznije bilo reći u Drašnice. Pa to je divno. Toliko… novi izazovi se otvaraju. Trebalo bi odgovorit. O tome vrlo skoro…

Image Hosted by ImageShack.us


Post je objavljen 26.01.2008. u 00:08 sati.